Pisanje i depresija: pobediti demona

Oduvek sam bio sklon čestim promenama raspoloženja. Introspekciji. Čudnim nemirima koje sam “lečio” najčešće kroz piće, žene, manični rad, adrenalin… Onda su dolazili duži periodi mrtvila. Depresije. Nije mi bilo ni do čega. Gledaš svoj život kako prolazi pored tebe kao voz, a ti možeš samo da gledaš i nikako da se ukrcaš na taj voz…

Knjiga su bile uteha i spas. A onda pisanje. Tada sam shvatio da ako želim da mi bude bolje, da se osećam opet živim, da izađem na svetlo, treba da koristim svoju veštinu sa rečima, kako bih pomogao sam sebi. I tako sam otkrio terapijsko pisanje kao sjajnu metodu samopomoći u rešavanju emocinalnih problema.

Kroz pisanje možete da budete sam sebi terapeut i naučite kako da pomognete sami sebi i ukrcate se na svoj životni voz. U prvu klasu.

Ključ je da opišete svoje emocije

Kada ste depresivni, mozak proizvodi intenzivne negativne emocije: strah, bes, ljutnju, žaljenje, unutrašnju bol, krivicu, brigu, samosažaljanje…i još mnogo toga.

Kada pišete u terapijskom pisanju, imate na raspolaganju moćan alat da redukujete ove emocije: jednostavno upotrebite svoje deksriptivne veštine. Efekat je neverovatan i brz!

Evo kako to da uradite:

Kad god se osećate loše, identifikujte tu emociju. Posmatrajte gde se u telu pojavljuje i kako je osećate.

Opišite to. Koristite neko poređenje (uporedite to sa nečim drugim).

“Osećam…to je kao…”

“Osećam…to je kao da ću…”

Evo nekih primera iz mojih beležaka:

“Osećam strah. To je kao neka džinovska gvozdena pesnica koja mi udara u grudi, stiska sav vazduh iz mojih pluća”.

“Strašno se brinem. Osećam to kao neku krastavu žabu koja mi čuči na leđima, između lopatica”.

“Guši me neka bol iznutra. Osećam se kao da mi je neko zario mesarski nož u creva pa okreće i okreće…”.

Kada posmatramo i imenujemo emocije, onda vršimo njihovu objektivizaciju. Tako gube snagu nad nama.

U isto vreme naše telo reaguje na pozitivne osećaje, što pomaže u ublažavanju simptoma mnogih bolesti i jača naš imunološki sistem. Brojna istraživanja su pokazala da terapijsko pisanje može da isceljiteljski deluje na mnoge hronične bolesti kao što su dijabetes, reuma, artritis, a dok pacijanata sa težim bolestima kao što je kancer može da olakša simptome i pomogne u ukupnoj borbi sa ovom bolešću.

Moje lično iskustvo

Ovu tehniku sam otkrio nakon seanse sa jednim psihoterapeutom koji me je savetovao da imenujem i posmatram svoj emocije tako da mogu da ih prepoznam.

Za ljude koji se bore sa depresijom, izlazak na kraj sa negativnim emocijama predstavlja podvig jednog Herkula. Depresija se često opisuje kao duboka i neprozirna magla koja zamagljuje rasuđivanje i sprečava izlazak napolje. Osećate se “loše” ali ne umete da opišete svoje misli i emocije, i to vas sprečava da imate bilo kakvu kontrolu nad njima.

Kada koristite pisanje kao terapeutski alat, iznenadićete se kada vidite kako mutne emocije polako počinju da dobijaju oblik, pravo pred vašim očima. Misli se polako bistre i organizuju. Drugim rečima, ne borite se više među senkama već na otvorenom polju.

Metaforički rečeno, sam čin stavljanja misli i emocija na papir, simbolizuje pokušaj da se one eskternalizuju, izbace napolje. Čak i samim opisivanjem svake od njih predstavlja pokušaj da se razume koren depresije, što predstavlja i prvi korak ka olakšanju i izlečenju.

Da li se i vi borite sa depresijom? Da li ste pokušavali da zapišete kako se osećete? Da li je pomoglo? Pišite mi i podelite svoja iskustva i sa drugima.

Prati moj sajt