fbpx

Biti nepisac

Ljudi se u stvari boje književnosti. A i umetnosti generalno. I to ne bez razloga. Kao prvo, književnost se ne prodaje. Kao drugo, s pravom se može reći da postavlja pitanja na koja se ne može odgovoriti. Ljudi se zbog nje čude sami sebi što je, sve u svemu, retko kada dobro. Ona ih podseća na činjenicu da se život svodi na neuspeh i da je pravo neznanje ne uspeti da se to shvati. Zato ljudi vole knjige koje vam stalno ponavljaju jednu ili dve stvari. Po mogućnosti samo jednu.

Postale su mi smešne ove rasprave o tome ko jeste (pravi) pisac a ko nije. To je zapravo apsurd. Pisac, to je oznaka za profesiju, za nekoga ko živi od pisanja, a ne za stanje kreativnosti duše. Niko ne može da se “bavi pisanjem”. To je unapred osuđeno na neuspeh. Pisanje jedino može da se bavi tobom. I onda pišeš ili ne pišeš. Kao što je to slučaj sa svakim umetničkim, kreativnim činom, uopšte.

Mnogi ljudi su “pisci”, “književnici” ili kako god da se nazovu jer ima je stalo do prestiža, nagrada, popularnosti, i jer misle da na lak način mogu da stignu do novca i boljeg društvenog statusa. A to je put za katastrofu, jer većina ne može da dobaci čak ni dotle. I onda postaju duboko nesrećni ljudi, zarobljenici sopstvenog ega koji ih uništi na kraju balade.

Čin stvaranja je za neke ljude jednostavno prirodna potreba, kao disanje vazduha. Pa je tako i sa pisanjem. Jednostavno čin izražavanja sopstvene duše, misli i emocija. Neki to zovu i književnost ili kako god, pokušavajući da izmere kvalitet onoga što je napisano, da budu arbitri šta valja a šta ne valja, itd, itd. To je potpuno besmislena rabota. Na ovom svetu će uvek biti neko kao što je Dostojevski i neko kao što je Stiven King. Obojica imaju svoju publiku i pružaju zadovoljstvo raznim dušama. Svrha je zadovoljstvo, a ne da merimo koje su duše bolje, plemenitije, obrazovanije, uzvišenije, i tome slično. Katarze ima i kod jednih i kod drugih. Da li su neke bolje a druge nisu, nije do mene a ni do vas. Bitno je samo da one postoje.

Zato je svaka rasprava na tu temu za mene besmislena. Postoji samo ljudsko biće i njegov doživljaj. Opasno je biti prosvetitelj, koji se ubrzo i uvek pretvori u komesara, arbitra koji određuje šta treba a šta ne treba. Čim se to desi, prestaje sloboda i počinje ropstvo. Kakav god ideološki, kulturni ili bio koji drugi predznak ima.

Kako da organizuješ svoje pisanje?

Vladimir Nabokov napisao je većinu svojih romana na indeksnim karticama 10 × 15cm. Ernest Hemingvej je nosio notes Moleskino u svako doba. Džek Keruak bi samo seo za pisaću mašinu i pisao, prvo šta mu padne na pamet.

Svaki pisac početnik uvek postavi ono čuveno pitanje – Kako se piše?

Lako je pomisliti da morate koristiti iste metode pisanja kao i vaši omiljeni autori, ali to zapravo može biti štetno za vaš kreativni proces. Ne postoji pravi ili pogrešni način planiranja i realizacije samog pisanja. Ključno je pronaći metod koji odgovara vama.

Evo nekoliko ideja o tome kako da organizujete svoje pisanje koje mogu d vam kažem iz sopostvenog iskustva i iz iskustva polaznika mojih radionica pisanja.

1. Nosite papir sa sobom. Ne mora biti fensi Moleskino notes (iako ih moja poznanika drže uvek pri ruci), ali mnogim piscima je korisno da imaju neku vrstu papira pri sebi bi mogli da beleže ideje čim dođu . Može i mobilni telefon ili ipad. Jelen, jedna od mojih učenica, mi kaže: „Imam zgodnu svesku. Nosim je svuda sa sobom i kad god vidim nešto što me zaista pogodi, izvadim je i počnem da pišem“.

Drugi polaznik čak ima rezervni plan u slučaju da nema priručnu svesku ili telefon kod sebe. „Salvete / ostatke starog papira / čak i ruke punim linijama stihova i ideja za priče / eseje“, kaže Milan. „Kod kuće sedim ispred svog računara i sastavljam beleške ili stihove iz beležnica i ostataka papira i ukucam ih u Vord dokument. Tek tada se formira bilo kakav osećaj organizacije “.

2. Konstruiši, pa napiši. Za neke pisce je važno da stvore svet priče mnogo pre nego što stvarno pisanje započne.  „Stvaram detaljne obrise radnje, pišem male sporedne priče da bih unapred razvila likove i – koliko god to čudno zvučalo – kreiram plejliste pesama da me dovedu u raspoloženje za pisanje” – priznala mi je Nataša.

Još jedan način za konstrukciju priče pre pisanja je da se u post-it (mali samolepivi papirići u boji) beleškama zabeleže tačke i događaji u vašoj priči i zalepe na ravnu površinu. Dok razrađujete strukturu, možete ih premeštati i ponovo lepiti različitim redosledom dok ne pronađete savršen način da predstavite svoju naraciju. Ovo posebno dobro funkcioniše za nelinearne linije priča koje nemaju klasičnu narativnu strukturu.

3. Razmislite o tome da se digitalizujete. Sa tehnologijom koja je danas lako dostupna, neki pisci se okreću dobrim programima/aplikacijama za pisanje kada je u pitanju organizovanje ideja za priče i sam proces pisanja. Postoji mnogo programa koji deluju i kao alati za mapiranje uma. Jedan od primera je Scrivener, koji vam omogućava da napravite složene obrise celokupne priče: likove, linije priča, tačke zapleta, pa čak i lokacije.

Takođe biste mogli uzeti u obzir VriteVaiPro, koji vam omogućava da otpremate profile i slike likova za lako praćenje, organizujete obrise, skicirate scene i još mnogo toga.

Ako je vaša specijalnost pisanje scenarija, imate nekoliko softverskih opcija koje će vam pomoći ne samo da pravilno formatirate scenario, već automatski doradite važne elemente poput oznaka za dijalog kako biste mogli slobodno pisati bez nerviranja po marginama. Final Draft ima posebno cool funkciju koja vam omogućava da podelite ekran između skripte i panela digitalnih indeksnih kartica.

Ali čak i vaš pametni telefon može da vam pomogne kada iznenada zavlada raspoloženje. Ovo je nešto što i ja često koristim.

4. Uopšte ne planirajte! Nije iznenađujuće da postoje mnogi pisci koji ne planiraju unapred i jednostavno pišu kada im dođu Muze. To je uobičajena metoda i ona koja je godinama radila za mnoge poznate pisce. Milica, još jedna polaznica radionice pisanja mi je rekla: „Ponekad jednostavno sednem i napišem celu pesmu. Planiranje me obično zbunjuje “.

Ako i dalje pokušavate da pronađete savršenu rutinu za pisanje, isprobajte ove metode! Možda će jedan savršeno odgovarati ili će vam kombinacija svih njih najbolje odgovarati. Kakav god slučaj bio, samo zapamtite: Zabavite se! Ako uživate u pisanju, uživaće i vaši čitaoci.

Jednostavno, prestanite da se bavite pisanjem i pustite pisanje da se bavi vama!

Kako smisliti pravi naslov za knjigu?

 

Mnogi pisci, narčito početnici, muku muče sa naslovom za knjigu. Izbore se sa konačnom verzijom rukopisa, sa radnim maglovitim naslovom ili bez njega, i onda se zapitaju kao knjiga zapravo treba da se zove? Mnogi instiktivno osećaju da od dobrog naslova u mnogome zavisi prodaja knjige i njen život u javnosti. Ima tu istine.

Neki se oslone na pomoć urednika (ako ga imaju), drugi krenu sa testirajem po familiji i prijateljima. Treći čekaju muzu da im šapne pravu stvar. Muka je velika. Evo nekih predloga koji mogu da vam budu od pomoći. Ja bar tako pomažem mojim piscima na čijim rukopisima sam do sada radio kao urednik 

Elementi sjajnih naslova za knjige, priče ili pesme

  • Pesnički jezik. Neki od najboljih naslova – onih kojih se sećamo – koriste jezik koji izaziva davanje izjava. Ponekad se jezik graniči sa poetskim. Razmislite o neuhvatljivim i pomalo nejasnim naslovima poput: “Prohujalo sa vihorom; Miševa i ljudi; Grožđe besa; Sneg pada na kedre; Krive su zvezde, Tvrđava, Na Drini Ćuprija”.
  • Akcione reči. Naslovi koji prikazuju snažne glagole odksaču sa polica knjižara. Stvari koje se razdvajaju su jasne i uznemirujuće. “Proklets avlija” je energična i udara u lice. “Igra prestola” predstavlja presedan za napetost.
  • Inherentna misterija / sukob. Sjajni naslovi nagoveštavaju priču koja dolazi. Oni ukazuju na glavni sukob: Šta je u pitanju? Kada naslov može sažeto da sadrži radnju, sjajno ćete privući pažnju čitaoca u samo nekoliko reči.
  • Razmislite o Ponoći u vrtu dobra i zla: Dug je naslov, ali je tako dobar. Predlaže epsku bitku između moćnih arhetipova, ali takođe nudi tihu, neobično jezivu sliku vrta noću. Svetlost u ruševinama čini nešto slično.
  • Imena likova. Često (ali ne uvek) naslovi koji koriste imena likova imaju i tajnoviti element. Neobični slučaj Bendžamina Batona; Tajni život Valtera Mittija; Braća Karamazovi,Slika Dorijana Greja; Hari Potter i… [Ispunite prazno ovde].
  • Imena mesta. Ako vaš roman ili zbirka ima sjajnu postavku (postavku koja ima snažnu odrednicu ili mesto), možda biste želeli da to iskoristite u svoju korist. Poslednji put kada sam video Pariz prikazuje “Grad svetlosti” sa daškom nostalgije (takođe nagoveštava sukob, nešto izgubljeno i čeznuto za tim). Tihi Don je smešten u revolucionarnoj Rusiji, među kozacima na Donu.
  • Otkačeni naslovi. Neki naslovi sadrže kontraste zbog kojih čitaoci kažu, ha? I, naravno, to ih navodi da pročitaju više kako bi saznali šta se događa: “Zen i umetnost održavanja motocikala; Jedan od naših četvrtaka je nestao; Granata od ananasa; Da li Android sanja o električnim ovcama”?
  • Naslov od jedne reči. Ovi naslovi obično najbolje funkcionišu sa zaista jakim koricama. Evo nekoliko naslova od jedne reči: “Izgubljeni; Idiot; Nevolja; Nasukan” itd.

Ako pišete u žanru komercijalne knjige, budite sigurni da dobro razumete kako funkcionišu naslovi u tom žanru. I ne bih preporučio da se udaljavate od konvencija naslova žanrovskih knjiga; ljubitelji određenih žanrova koriste naslove kao neku vrstu stenografije kada odlučuju šta će kupiti i da li će knjiga opravdati njihova očekivanja.

Na primer: Vaš triler bi se mogao zvati “Smrt na prvo svetlo”. Vaša ljubav bi mogla biti “Poljubi damu”. Ali ne biste želeli da menjate te naslove.

Zakon o autorskim i srodnim pravima

Nevolja sa naslovima je u tome što autori ne mogu da štite autorska prava nad svojim naslovima u gotovo svim zemljama sveta (zbog čega ćete, ako određene naslove priključite na Amazon, doći ne samo do više filmova, već i do više knjiga istog naslova).

S tim u vezi, ne preporučujem korišćenje istog naslova koji je neko drugi ranije koristio. To otežava izdvajanje vaše knjige.

Kad sumnjate, potražite pomoć

Ako izmišljate naslov, zatražite pomoć od prijatelja i porodice. Ponekad je nova perspektiva najbolji način da pogodite pravi naslov za svoju knjigu.

Ali zapamtite: Ako se nadate da ćete knjigu objaviti kod tradicionalnog izdavača, postoji mogućnost da ionako možda nećete moći da zadržite naslov koji ste sa teškom mukom smislili. Izdavači imaju tendenciju da ih promene (i, ne brinite, vaš izdavač će se uz vas najverovantije potruditi oko savršenog naslova).

Pa, srećno sa naslovima. I nemojte mene zvati ako ste već čvrsto odlučili za nešto što vam je srcu drago. Kako se ono kaže: hoćeš da ti kažem istinu, ili da ostanemo prijatelji?