Pisanje i traganje za smislom

PONEKADA se čini da život jednostavno nema smisla. Loše stvari se dešavaju dobrim ljudima, a dobre stvari se dešavaju ljudima koji izgleda da ih ne zaslužuju. Svi naši fokusirani i neprekidni napori na jednoj stvari mogu propasti, ali nešto za šta smo jedva radili izgleda kao da magično pada s neba pravo u naše krilo. Nemoćno stojimo po strani dok nam deca pate od reči i ruku nasilnika u školi, naši najmiliji obolevaju od raka ili nam nestaju poslovi. I pitamo se zašto?

Budi sam svoj terapeut

U radionicama terapijskog pisanja nauči kako možeš sam sebi da pomogneš. Reši se strahova, anskioznosti, stresa, depresije. Poveži se sa svojim unutrašnjim bićem i postani najbolja verzija sebe.

POGLEDAJ RADIONICE

Verujem da svi životni događaji imaju značenje, čak i kada izgledaju nasumično i besmisleno, i da nam kreativni činovi, poput pisanja terapuetskog dnevnika ili odabranih terapijskih vežbi mogu pomoći da otkrijemo ličnu vrednost svakog iskustva. Kažem „lična vrednost“ jer svako od nas ima nešto drugačije da nauči ili oduzme iz svega što nam se dešava u životu.

Veoma je teško shvatiti stvari dok smo usred posebno bolnog iskustva, a sve što možemo da uradimo je da pišemo o tome šta osećamo, mislimo i radimo. Ali – i to je ključno – ako smo kroz pisanje zabeležili svoje unutrašnje percepcije i iskrene istine dok smo se kretali kroz ove događaje, ne samo da ćemo izići netaknutiji i zdraviji, već ćemo posedovati kovčeg sa blagom punog vrednih uvida i darova da bismo se mogli okrenuti i ponuditi drugima.

U kasnim četrdesetim ivot mi se raspao na komadiće – razvod, a kasnije infarkt oka, preokrenuli su mi život naglavačke. Moja porodica se nikada nije u potpunosti oporavila i na kraju se raspala pod stresom. Tada nisam mogao da razumem šta mi se dešava, niti zašto se to dešava. Dok sam se borio da se oporavim, pao sam u mračnu depresiju (da li postoji neka druga vrsta?) koja je trajala dve godine. Tokom ovog perioda, nastavio sam da pišem. Možda ne tako redovno kao ranije, ali sam pisao o događajima kako su se desili, svojim osećanjima, strahovima, beležeći sve to što sam iskrenije mogao. Iako sam sebe smatrao nezrelim i idiotskim što provodim toliko vremena plačući i cvileći na stranicama svog dnevnika, nastavio sam da se okrećem tome kao načinu pronalaženja smisla.

Kasnije sam mogao da se vratim na ono što sam napisao i da vidim zajedničke niti protkane kroz obrasce svega što se dogodilo. Kroz pisanje, a kasnije i čitanje, osnažio sam se da razumem šta sam stekao kroz svoja iskustva: povećanu toleranciju i saosećanje prema drugima, otvoren um za tuđa mišljenja i stavove, i širu perspektivu života uopšte. Na kraju, izrastao sam u prošireni osećaj sopstvene duhovnosti i svrhe u životu.

Ono što je bila katastrofa postalo je značajan poklon. Sa ili bez pisanja, rastemo iz naših životnih iskustava. Pisanjem povećavamo našu sposobnost pristupa sopstvenoj unutrašnjoj mudrosti i snazi. Dajemo sebi dar razumevanja.

Zašto je važno da napišeš i pišeš sebe. Otvori svoja vrata dobrom životu i podeli to sa drugima. Smisao onda dolazi sam od sebe.

Prati moj sajt

Umetnost kao terapija

Stara izreka kaže: „Slika vredi hiljadu reči“ i odražava snažan efekat koji umetnost i kreativno izražavanje imaju na razumevanje i komunikaciju ljudi. Umetnička terapija radi na tome da tu moć iskoristi za terapijska sredstva. To je osovni princip na kome počiva i ideja o terapijskom pisanju.

Baš kao što slika ili muzičko delo mogu reći nešto na načine koji gotovo da prkose opisu, terapija putem pisane reči pruža pojedincima koji se suočavaju sa fizičkim, emocionalnim i kognitivnim izazovima nove puteve ka razumevanju i samoizražavanju.

Ljudi ne moraju biti umetnici ili čak „dobri u umetnosti“ da bi imali koristi od art terapije. Ovaj oblik tretmana nije samo čas umetnosti ili samo nešto što ljude zaokuplja. Art terapija koristi moć umetnosti i različite načine komunikacije kako bi naterala ljude da se otvore i uključe u svoju terapiju na nove načine, što može poboljšati lečenje svih vrsta. Pisanje u foirmi proze, poezije ili terapijskog pisanja je moćan način da to i postignemo.

Jedan od glavnih ciljeva art terapije je poboljšanje dobrobiti ljudi. Može pomoći u poboljšanju ili vraćanju funkcionisanja pojedinca. Umetnička terapija se odvija u obrazovnim, medicinskim i rehabilitacionim ustanovama, kao i u privatnim ordinacijama i klinikama za mentalno zdravlje.

Budi sam svoj terapeut

U radionicama terapijskog pisanja nauči kako možeš sam sebi da pomogneš. Reši se strahova, anskioznosti, stresa, depresije. Poveži se sa svojim unutrašnjim bićem i postani najbolja verzija sebe.

POGLEDAJ RADIONICE

Kako to funkcioniše?

Ljudi koji stvaraju umetnost u bilo kom obliku, bez obzira da li se smatraju umetnicima ili ne, učestvuju u procesu samootkrivanja koji im daje siguran prostor da izraze svoja osećanja. Štaviše, omogućava im da osete veću kontrolu nad svojim životom. Ovaj kreativni proces je sam po sebi prijatan, ali ovo nije jedina aktivnost koja se odvija na sesiji art terapije.

Iako se ove vežbe odvijaju pod vođstvom umetničkog terapeuta, ono što bi se pokazalo trebalo bi da budu nefiltrirani odgovori pojedinca. Njihovo razumevanje može unaprediti mentalno zdravlje i blagostanje.

Da bi raspakovali ovo razumevanje, pojedinac i njihov umetnički terapeut će razgovarati o umetničkom delu. Oni će istražiti šta predmeti, ljudi i slike rade, a šta se u njima ne pojavljuju.

Pokazalo se da umetnička terapija koristi ljudima svih uzrasta. Istraživanja pokazuju da art terapija može poboljšati komunikaciju i koncentraciju i može pomoći u smanjenju osjećaja izolacije. Takođe se pokazalo da ova vrsta terapije dovodi do povećanja samopoštovanja, samopouzdanja i samosvesti.

Pozitivne rezultate u art terapiji često mogu postići oni koji se suočavaju sa problemima kao što su:

  • Anksioznost
  • Depresija
  • Zavisnost od supstanci
  • Stres
  • Posttraumatski stres
  • Hiperaktivnost deficita pažnje
  • Starenje i gerijatrijska pitanja
  • Rak
  • Umor od saosećanja
  • Bolest srca
  • Anoreksija
  • Bulimija
  • Drugi poremećaji u ishrani
  • Kognitivna oštećenja
  • Pitanja porodice ili odnosa

S obzirom da art terapija omogućava ljudima da izraze osećanja o bilo kojoj temi kroz kreativan rad, a ne govorom, veruje se da je posebno korisna za one koji osećaju da nisu u kontaktu sa svojim emocijama ili osećanjima. Pojedinci koji imaju poteškoća u raspravljanju ili pamćenju bolnih iskustava takođe mogu smatrati da je umetnička terapija posebno korisna.

Veoma je važno znati da ne morate biti talentovani umetnik da biste probali umetničku terapiju. Ljudska bića su urođena kreativnost i sve što treba da uradite da biste uspešno završili aktivnost art terapije je, da budete iskreni prema sebi i svojim emocijama. Jednom kada oslobodite svoju kreativnost, vaš unutrašnji umetnik će se brzo probuditi.

Prema tome, olovka i papir su vaš najbolji terapeut. I uveć će biti tu za vas, da vas strpljivo saslušaju i povedu na uzbudljivo unutrašnje putovanje u traganju za pitanjima i dogovorima i boljem i kvalitetnijem životu.

Prati moj sajt

Bolesti očaja u modernoj dolini suza

Sve više srećem ljude koji doručkuju – bromazepam. Idu kod psihijatra, raznih terapeuta, koučeva, vračara, ili se povlače u tihu depresiju. Žive za još jedan dan. Za njih kažu da su “bolesni”, ili “imaju” depresiju, ankzioznost, ili neku drugu šifru. Ili žele da odu sa ovog sveta koga doživljavaju kao turobno i neprijateljsko mesto. Daju im tablete i krive “nesrećno detinjstvo” i svoj loš karakter za sve nedaće života.

Tako prebacuju krivicu na tebe. Niko neće da vidi da su ljudi često zapravo očajni, jer žive u surovom, ogoljenom materijalnom i moralno izopačenom svetu, koji je sve najgore u ljudima postavio kao vrhunske i poželjne osobine “normalnosti”.

U toj novoj “normalnosti” 21. veka kurvanje, pljačka, otimanje i ubijanje postaju nova moralnost.

I zato su ljudi očajni. Jer ne mogu da se pomire sa ovim zlom koji uništava život na planeti.J er, svako ljudsko biće instinktivno ima osećaj šta je dobro a šta zlo, koje je nekada bilo ojačano vaspitanjem, zdravim porodičnim odnosima, moralom i etikom ljudske zajednice. Koja se vekovima čuvala i prenosila na nove genercije.

Danas je sasvim normalno da živiš sam, u bedi ili vrlo skromno, sa kučetom i mačetom umesto porodice i prijatelja, da spašavaš životinje umesto ljude, doručkuješ sredstva za smirenje i buljiš u medije i društvene mreže dok ti oči ne ispadnu a duše ne zamre.

I zato nemoj da prihvatiš da si bolestan. Nemoj pristati da te varaju glupim teorijama prema kojima si uvek ti – kriv.

Budi sam svoj terapeut

U radionicama terapijskog pisanja nauči kako možeš sam sebi da pomogneš. Reši se strahova, anskioznosti, stresa, depresije. Poveži se sa svojim unutrašnjim bićem i postani najbolja verzija sebe.

POGLEDAJ RADIONICE

Očaj kao “bolest

Reč očaj potiče od latinske reči “desperare”, što znači „dole iz nade“. Koncept očaja u bilo kom obliku može ne samo da utiče na pojedinca, već može da nastane i da se širi kroz društvene zajednice.

Postoje četiri osnovne vrste očaja. Kognitivni očaj označava misli povezane sa porazom, krivicom, beznađem i pesimizmom. To može naterati osobu da shvati postupke drugih ljudi kao neprijateljske i odbaci vrednost dugoročnih ishoda.

Emocionalni očaj se odnosi na osećanja tuge, razdražljivosti, usamljenosti i apatije i može delimično da ometa proces stvaranja i negovanja međuljudskih odnosa.

Izraz bihejvioralni očaj opisuje rizične, nepromišljene i samodestruktivne radnje koje odražavaju malo ili nimalo razmatranja budućnosti (kao što su samopovređivanje, bezobzirna vožnja, upotreba droga, rizično seksualno ponašanje i drugo).

Na kraju, biološki očaj se odnosi na disfunkciju ili disregulaciju sistema reaktivnog na stres tela i/ili na hormonsku nestabilnost.

Biti pod uticajem očaja duže vreme može dovesti do razvoja teškog očaja, kao što su samoubilačke misli ili zloupotreba droga i alkohola, anskioznost, depresije. Ako pojedinac pati od bolesti očaja, postoji povećan rizik od smrti od očaja, koji se obično klasifikuje kao samoubistvo, predoziranje drogom ili alkoholom.

Piši svoj život

Jedni lek za stanje očaja je negovnje ljudskosti: porodičnih veza, zdravog i kreativnog rada. Učenja i razvoj intelektualnih sposobnosti, razvijanje svesnosti i komunikacija sa našim unutrašnjim bićem. Pisanje kao terapija je upravo efikasan način da se čivek bavi sobom, razumevanjem svojih misli i osećanja.

Lični rast i razvoj podrazumeva stalno učenje, širenje znanja i krerativnosti. To je jedina prepreka ništavilu i beznađu koju savremena civilizacija, očišćena od religije i filozofije morala nudi ljudima u današnje vreme. Čovek nije prost mašinski algoritam. Duboko verujem da nikada neće ni postati.

Čitamo se i pišemo.

Prati moj sajt

Pisanje i depresija: pobediti demona

Oduvek sam bio sklon čestim promenama raspoloženja. Introspekciji. Čudnim nemirima koje sam “lečio” najčešće kroz piće, žene, manični rad, adrenalin… Onda su dolazili duži periodi mrtvila. Depresije. Nije mi bilo ni do čega. Gledaš svoj život kako prolazi pored tebe kao voz, a ti možeš samo da gledaš i nikako da se ukrcaš na taj voz…

Knjiga su bile uteha i spas. A onda pisanje. Tada sam shvatio da ako želim da mi bude bolje, da se osećam opet živim, da izađem na svetlo, treba da koristim svoju veštinu sa rečima, kako bih pomogao sam sebi. I tako sam otkrio terapijsko pisanje kao sjajnu metodu samopomoći u rešavanju emocinalnih problema.

Kroz pisanje možete da budete sam sebi terapeut i naučite kako da pomognete sami sebi i ukrcate se na svoj životni voz. U prvu klasu.

Budi sam svoj terapeut

U radionicama terapijskog pisanja nauči kako možeš sam sebi da pomogneš. Reši se strahova, anskioznosti, stresa, depresije. Poveži se sa svojim unutrašnjim bićem i postani najbolja verzija sebe.

POGLEDAJ RADIONICE

Ključ je da opišete svoje emocije

Kada ste depresivni, mozak proizvodi intenzivne negativne emocije: strah, bes, ljutnju, žaljenje, unutrašnju bol, krivicu, brigu, samosažaljanje…i još mnogo toga.

Kada pišete u terapijskom pisanju, imate na raspolaganju moćan alat da redukujete ove emocije: jednostavno upotrebite svoje deksriptivne veštine. Efekat je neverovatan i brz!

Evo kako to da uradite:

Kad god se osećate loše, identifikujte tu emociju. Posmatrajte gde se u telu pojavljuje i kako je osećate.

Opišite to. Koristite neko poređenje (uporedite to sa nečim drugim).

“Osećam…to je kao…”

“Osećam…to je kao da ću…”

Evo nekih primera iz mojih beležaka:

“Osećam strah. To je kao neka džinovska gvozdena pesnica koja mi udara u grudi, stiska sav vazduh iz mojih pluća”.

“Strašno se brinem. Osećam to kao neku krastavu žabu koja mi čuči na leđima, između lopatica”.

“Guši me neka bol iznutra. Osećam se kao da mi je neko zario mesarski nož u creva pa okreće i okreće…”.

Kada posmatramo i imenujemo emocije, onda vršimo njihovu objektivizaciju. Tako gube snagu nad nama.

U isto vreme naše telo reaguje na pozitivne osećaje, što pomaže u ublažavanju simptoma mnogih bolesti i jača naš imunološki sistem. Brojna istraživanja su pokazala da terapijsko pisanje može da isceljiteljski deluje na mnoge hronične bolesti kao što su dijabetes, reuma, artritis, a dok pacijanata sa težim bolestima kao što je kancer može da olakša simptome i pomogne u ukupnoj borbi sa ovom bolešću.

Moje lično iskustvo

Ovu tehniku sam otkrio nakon seanse sa jednim psihoterapeutom koji me je savetovao da imenujem i posmatram svoj emocije tako da mogu da ih prepoznam.

Za ljude koji se bore sa depresijom, izlazak na kraj sa negativnim emocijama predstavlja podvig jednog Herkula. Depresija se često opisuje kao duboka i neprozirna magla koja zamagljuje rasuđivanje i sprečava izlazak napolje. Osećate se “loše” ali ne umete da opišete svoje misli i emocije, i to vas sprečava da imate bilo kakvu kontrolu nad njima.

Kada koristite pisanje kao terapeutski alat, iznenadićete se kada vidite kako mutne emocije polako počinju da dobijaju oblik, pravo pred vašim očima. Misli se polako bistre i organizuju. Drugim rečima, ne borite se više među senkama već na otvorenom polju.

Metaforički rečeno, sam čin stavljanja misli i emocija na papir, simbolizuje pokušaj da se one eskternalizuju, izbace napolje. Čak i samim opisivanjem svake od njih predstavlja pokušaj da se razume koren depresije, što predstavlja i prvi korak ka olakšanju i izlečenju.

Da li se i vi borite sa depresijom? Da li ste pokušavali da zapišete kako se osećete? Da li je pomoglo? Pišite mi i podelite svoja iskustva i sa drugima.

Prati moj sajt

Pisanje kao (samo)terapija

Pisanje vežbi terapijskog pisanja u formi terapijskog dnevnika je laka i efikasna tehnika suočavanja koja vam može pomoći da upravljate životom i obezbedite sebi lični rast i razvoj. Kroz vođenje dnevnika i druge vežbe terapijskog pisanja, možete pratiti svoj napredak, istraživati svoje emocije i upravljati svojim osećanjima stresa. Pisanje kao terapija može postati vaš ličnio terapeut i biti vežba samopomoći koja vam pomaže na putu ka oporavku.

Šta je pisanje kao terapija?

Pisanje terapijskih vežbi ili jednostavno vođenje terapijskog dnevnika je čin zapisivanja vaših misli, osećanja i percepcija u vezi sa vašim životnim događajima. Pisanje tako postaje pisani zapis o vašim unutrašnjim iskustvima na putovanju vašeg života.

Prednosti pisanja kao terapije

Istraživanja su otkrila brojne prednosti ove metode samopomoći. Jedan od najproučavanijih aspekata pisanja kao terapije odnosi se na njegove lekovite efekte. Utvrđeno je da je veća verovatnoća da će oni koji vode tertapijski dnevnik biti povezani sa svojim emocijama i veštinama rešavanja problema. Takođe je utvrđeno da vođenje terapijsko pisanje pomaže osobi da se oslobodi stresa, oslobodi negativnosti, ponovo se fokusira na pozitivne aspkete svog života i prođe kroz teške emocije i okolnosti.

Koristeći se kao tehnika suočavanja, pisanje dnevnika može biti od pomoći način da istražite svoje strahove, upravljate stresom i poboljšate svoje lično blagostanje. Slično kao da razgovarate sa prijateljem ili terapeutom od poverenja, vaš dnevnik može biti način da otvoreno prenesete svoje brige, nade, snove i razočarenja.

Pisanje dnevnika vam daje slobodu da izrazite svoje duboke unutrašnje misli i emocije, što ga čini odličnim alatom za lični rast i razvoj.

Za ljude sa anksioznim poremećajima, terapijsko pisanje može biti način da se razbistri i smiri um. Putem pisanja, osoba može osloboditi nagomilana osećanja, pobeći od svakodnevnih stresora i otpustiti negativne misli. Oni sa paničnim poremećajem mogu koristiti vežbe pisanja da istraže svoja iskustva sa svojim stanjem, pišući o svojim borbama i uspesima u suočavanju sa simptomima. Pregledanje ranijih unosa u dnevnik takođe može doneti samosvest vašim okidačima panike i anksioznosti.

Osim samoizražavanja i istraživanja, pisanje dnevnika takođe može biti efikasan način da pratite svoj napredak. Terapijski dnevnik se može koristiti za beleženje vašeg iskustva sa tehnikama opuštanja, napadima panike i drugim simptomima anksioznosti. Na primer, možda vežbate određene veštine suočavanja, kao što su progresivna relaksacija mišića, vizualizacija ili desenzibilizacija. Možete da koristite svoj dnevnik kao sredstvo za beleženje kako je vaša tehnika prošla tog dana, zapisujući kako ste se osećali pre i nakon što ste isprobali tehniku, beležeći šta vam se dopada, a šta ne.

Kako početi?

Da biste započeli, potrebno vam je 5-10 minuta odvojenog vremena i neka vrsta dnevnika. Možete kupiti tradicionalni dnevnik ili dnevnik za pisanje, napraviti svoj, koristiti računar ili jednostavno koristiti olovku i papir. Možda biste takođe želeli da razmislite o tome da budete kreativni u pisanju časopisa i korišćenju drugih oblika samoizražavanja. Na primer, možete da uključite crteže, poeziju, citate, fotografije, slike i druge oblike umetničkih medija u svoje dnevnike.

  • Možete kupiti dnevnik u prodavnici ili ćete možda kreirati sopstveni, koristeći papir, slike iz časopisa i svoje pisanje. Možda ćete slikati i pričvrstiti ih u svesku kako biste izrazili svoju povezanost sa svetom oko sebe. Opcije su beskrajne i ne postoje pravila za pisanje dnevnika. Na stranicama vašeg dnevnika dozvolite sebi slobodu potpunog samoizražavanja.
  • Pokušajte da ne cenzurirate sebe. Zapišite sve što vam padne na pamet. Ne brinite o gramatici i pravopisu.
  • Pisanje časopisa je kreativan izraz. Dozvolite sebi da se otvoreno i iskreno izrazite. Ako se suzdržavate iz straha da bi neko mogao pronaći vaš dnevnik, pokušajte da ga čuvate na bezbednom mestu.
  • Zapamtite da ne postoje pravila u pisanju časopisa. Možete pisati o svom danu, na čemu ste zahvalni, svojim nadama za budućnost ili bilo čemu drugom što vam se sviđa.
  • Mnogi ljudi su odlučili da vode dnevnik koji se zasniva na nekoj temi. Na primer, neki ljudi su odlučili da vode dnevnik zahvalnosti, dnevnik dnevnih događaja ili praćenje panike i anksioznosti.
  • Pokušajte da odvojite najmanje 5 do 10 minuta dnevno za vođenje dnevnika. Odredite koje doba dana je najbolje za vas. Razmislite o pisanju ujutru da biste izbacili sve svoje brige, frustracije i nade za taj dan iz svog sistema. Pišite uveče da razmislite o svom danu.
  • Pokušajte da ne posmatrate pisanje dnevnika kao zadatak. Umesto toga, smatrajte to prilikom da naučite o sebi, da se nosite sa svojim stanjem i da rastete kao pojedinac.

Ukiliko vam se ovaj metod pisanja kao terapije dopada, upišite neku od individualnih radionica ili se pridružite nekoj grupi za podršku na mom sajtu. Otkrijte sopstvene svetove i počnite da živite bolju verziju sebe!

Budi sam svoj terapeut

U radionicama terapijskog pisanja nauči kako možeš sam sebi da pomogneš. Reši se strahova, anskioznosti, stresa, depresije. Poveži se sa svojim unutrašnjim bićem i postani najbolja verzija sebe.

POGLEDAJ RADIONICE