Terapijsko pisanje i samospoznaja

Šta je samospoznaja? Kako ona utiče na naš život? Samospoznaja u obliku razvijene samosvesti  je sposobnost da se posveti pažnja svim aspektima vas samih i umeće da koristite mentalne i fizičke senzacije kako bi oblikovali svest o svetu koji vas okružuje, kao i unutrašnjem mentalnom i fizičkom svetu nas samih. To je:

  • sposobnost da koristite senzorne kapacitete kao što su vid, sluh i dodir kako bi dobili tačne informacije o spoljnom svetu;
  • da koristite osećanja kao što su žeđ, glad, mučnina, vrtoglavica i fizički bol da biste dobili tačne informacije o stanju vašeg tela i onome što mu je potrebno;
  • da koristite memoriju za skladištenje i pružanje pristupa informacijama iz prošlog iskustva;
  • da koristite svoj registar istine za otkrivanje laži i drugih dezinformacija;
  • da koristite intuiciju da biste je „slušali“ i bili u kontaktu sa „velikom slikom“ života u celini;
  • da koristite savest koja će vam omogućite da donosite i delujete po onim teškim moralnim odlukama koje, na primer, mogu zahtevati da delujete protiv društvenih konvencija ili zakona;
  • da koristite osećaje poput straha, sreće, emocionalne boli, radosti, besa, zadovoljstva, tuge, seksualnosti i ogromnog broja drugih da vam govore šta se dešava sa vama u bilo kojoj situaciji i daju vam da snagu da se ponašate na odgovarajući način u i u pravovreme;
  • i da koristte intelekt za sticanje, tumačenje, analizu i procenu informacija iz ovih i drugih izvora, kao što je pisani materijal.

Samosvest je sposobnost da se sintetišu svi unosi iz ovih i drugih izvora kako bi se u bilo kojoj situaciji iskristalisala odgovarajuće opcije ponašanja.

Dezintegrisati ili rangirati ove međusobno povezane komponente samosvesti (na primer, smatrati ‘mišljenje’ nekako razdvojenim i superiornim u odnosu na ‘osećaj’) ili ih smatrati sukobima jedni s drugima, to znači da se ceni svaka funkcija kao vitalni deo celine, čak i ako privremena neodlučnost prethodi integrisanom osećaju kako postupiti.

NAPIŠI SEBE

Ljudi koji pišu o sebI su mnogo srećniji, manje anksiozni, manje depresivni i fizički su zdraviji.

Programi i detinjstvo

Um je genetski programiran kao celovita celina, a ne konfliktni skup komponenti, ali se lako oštećuje tako da jedan deo njegovog kapaciteta dominira ili suzbija druge. Stalno uništavanje iz sposobnosti detinjstva da obratimo pažnju na sve to, a naročito naša osećanja, progresivno uništava urođenu sposobnost da postanemo samosvesni.

Šta uzrokuje ovu štetu? Strah. I šta čini um da reaguje sa terorom i na taj način narušava sve druge funkcije istovremeno? Nasilje. A posebno neumoljivi napad nevidljivog nasilja i krajnje nevidljivog nasilje koje je deci naneto tokom celog detinjstva.

Ako želite da znate koliko je ozbiljna ova šteta, razmislite o nekoliko jednostavnih pitanja: Da li ikada radite ono što vam kažu drugi? Zašto? Da li znate kako stajati u savršenom stavu prema sebi i drugima(i možete li to učiniti)? Znate li koja hrana vas čini zdravim (i jedete li je)? Da li namerno plašite decu da bi ih naterali da rade ono što želite? Zašto verujete da je ovo funkcionalno? I da li se osećate mirno i snažno u stanju da se nosite sa bilo kojom situacijom, uključujući predstojeću pretnju ljudskog izumiranja (ili više volite da se zavarate da se to ne događa)?

Samospoznaja takođe omogućava pojedincu da daje prioritet, ali ne i da „zaboravi“. Na primer, ako neko povredi nogu dok izbegava opasnu situaciju, on će morati da da prednost prvenstvu bekstva od povrede. Ali, čim okolnosti to dozvole, samosvesni pojedinac prestaće da radi sve drugo kako bi namerno obratio pažnju na povredu, posebno fokusirajući se na bol i, ako je potrebno, primenjujući odgovarajući tretman prve pomoći. Zašto?

Sve komunikacije, bilo u obliku osećaja kao što su strah i bes, fizičkih simptoma kao što su mučnina i bol, i senzornih signala poput zvukova i mirisa, dizajnirane su tako da vašem umu daju informacije o onome što se događa, ali ove informacije mogu biti kompletne i korisne ako posvećujete pažnju ovoj ili ovoj pojavi. Na primer, kod fizičke boli, bol je dizajniran da privuče vašu pažnju i, ako fokusirate pažnju na bol, a ne da strahujete da potisnete svoju svest o tome (na primer, odvlačenjem pažnje od sebe ili uzimanjem lekova protiv bolova) što su nasnaučili i terorisali da radimo kao deca, tada će vaše telo biti u optimalnom režimu za reagovanje na bol i šta ona signalizira, uz odgovarajuću kratkoročnu i dugoročnu strategiju isceljenja.

Vaša pažnja je vitalni sastojak vašeg isceljenja: prvo, jer optimizira sposobnost vašeg tela da prepozna i efikasno primenjuje jedinstveno odgovarajuću strategiju isceljenja za ovu okolnost, i drugo, jer vam govori šta treba da radite i šta trebate da promenite (ako ništa drugo), i kratkoročno i dugoročno, ako želimo da dođem do potpunog izlečenja.

Bol i strah

Ako usredsredite pažnju na bol, ona će praktično uvek biti i podnošljiva i kratkotrajna. Jednom kada bude obratio pažnju na vaš problem, vaš imuni sistem će automatski početi da utišava bol. Bez pažnje nikada neće doći do potpunog izlečenja. Još gore, vaše telo će skladištiti bolest ili povrede čiji je bol simptom i to će se stalno ili više pojavljivati tokom života, što će rezultirati hroničnim padom zdravlja, kao i intenzivnijim i dugotrajnim bolovima koji zahtevaju bol, češća i sve jača odvraćanja pažnje i lekovi koji ga suzbijaju, kako rastete, uprkos činjenici da je ljudski organizam u starosti tako snažan (čak i ako je drugačije) kao i mladost.

Svrha emocionalne boli je ista kao i fizička bol: da privuče vašu pažnju. Ali ako se emocionalna bol ne oseti u to vreme (tj. Strah koji je potisnut), vratiće se kasnije kako bi bio veći i jači. Ili će nas prerano ubiti.

Ukratko, kao što će pojedinac usled straha (svesno ili nesvesno) potisnuti svoju svest o fizičkom i emocionalnom bolu, takođe će zbog straha (i sve više automatski i nesvesno) potisnuti svoju svest o svim aspektima svog uma.

Stoga, ako želite da steknete Samospoznaju koja je vaše pravo od rođenja, moraćete da obratite pažnju na (to jest, da provedete vreme osećajući) strah koga nesvesno potiskujete. Terapijsko pisanje je odličan meotd smaopomoći da ovo osvestite i nosiste se sa uspešno sa ovim emotivnim problemima.
Kako ovo radite? Kratki odgovor je sledeći: Ako se u određenoj situaciji osećate prestrašeno, pokušajte se svesno usredsrediti na osećaj svog straha onoliko dugo koliko možete, pre nego što na njega reagujete. Kada ga zapišete već ste učinili ogroman korak napred.

Brojne vežbe terapijskog pisanja osmišljene upravo da komunicirate sasvjim unutrašnjim bićem, prepoznajete loše misli i emocije i egfikasno se nosite sa njima. Ova metoda psihološke samopomoći je nežna i postepeno vas vodi ka isceljenju duše i tela i razvoju istinske samospoznaje ko smo i kuda idemo. I to je dovoljno za početak, zar ne?

Prati sajt