fbpx

Pisanje i mentalno zdravlje

Ernest Hemingvej je jednom rekao da pisci treba da “pišu čvrsto i jasno o onome što boli”. Iako Hemingvej to u to vreme možda nije znao, istraživanja su sada pokazala da pisanje o tome „šta boli“ može pomoći u poboljšanju našeg mentalnog zdravlja.

Postoji više od 200 studija koje pokazuju pozitivan efekat pisanja na mentalno zdravlje. Ali dok su psihološke prednosti za mnoge ljude konzistentne, istraživači se ne slažu u potpunosti oko toga zašto i kako pisanje pomaže.

Jedna teorija sugeriše da zatvaranje emocija može dovesti do psihičkog stresa. Razumljivo je, dakle, da pisanje može poboljšati mentalno zdravlje jer nudi bezbedan, poverljiv i besplatan način da se otkriju emocije koje su prethodno bile zatvorene.

Međutim, nedavne studije su počele da pokazuju kako povećanje samosvesti, a ne samo otkrivanje emocija, može biti ključ za ova poboljšanja mentalnog zdravlja.

U suštini, samosvest je u mogućnosti da svoju pažnju usmerite ka sebi. Skretanjem pažnje prema unutra, možemo postati svesniji svojih osobina, ponašanja, osećanja, verovanja, vrednosti i motivacije.

Istraživanja sugerišu da povećanje samosvesti može biti korisno na različite načine. To može povećati naše samopouzdanje i podstaći nas da više prihvatamo druge. Može dovesti do većeg zadovoljstva poslom i podstaći nas da postanemo efikasniji. Takođe nam može pomoći da ostvarimo više samokontrole i donesemo bolje odluke u skladu sa našim dugoročnim ciljevima.

Samosvest, uz praksu, svi možemo da se poboljšamo. Pisanje bi moglo biti posebno korisno za povećanje samosvesti jer se može praktikovati svakodnevno. Ponovno čitanje našeg pisanja takođe nam može dati dublji uvid u naše misli, osećanja, ponašanje i uverenja.

NAPIŠI SEBE

Ljudi koji pišu o sebI su mnogo srećniji, manje anksiozni, manje depresivni i fizički su zdraviji.

Evo tri vrste pisanja koje mogu poboljšati vašu samosvest i, zauzvrat, vaše mentalno zdravlje:

TERAPIJSKO PISANJE

Ekspresivno pisanje se često koristi u terapijskim okruženjima gde se od ljudi traži da pišu o svojim mislima i osećanjima vezanim za stresni životni događaj. Ova vrsta pisanja ima za cilj da pomogne emocionalno da obradi nešto teško.

Reflektivno pisanje

Reflektivno pisanje se redovno koristi u profesionalnim okruženjima, često kao način da se pomogne medicinskim sestrama, lekarima, nastavnicima, psiholozima i socijalnim radnicima da postanu efikasniji u svom poslu. Reflektivno pisanje ima za cilj da ljudima pruži način da eksplicitno procene svoja uverenja i postupke radi učenja i razvoja.

Reflektivno pisanje zahteva od osobe da sebi postavlja pitanja i da stalno bude otvorena, radoznala i analitična. Može povećati samosvest pomažući ljudima da uče iz svojih iskustava i interakcija. Ovo može poboljšati profesionalne i lične odnose, kao i radni učinak, koji su ključni pokazatelji dobrog mentalnog zdravlja.

Kreativno pisanje

Pesme, kratke priče, novele i romani se smatraju oblicima kreativnog pisanja. Obično, kreativno pisanje koristi maštu, kao i memoriju ili umesto nje, i koristi književna sredstva kao što su slike i metafore da prenesu značenje.

Kreativno pisanje nudi jedinstven način za istraživanje misli, osećanja, ideja i verovanja. Na primer, možete napisati naučnofantastični roman koji predstavlja vašu zabrinutost zbog klimatskih promena ili dečiju priču koja govori o vašim uverenjima o prijateljstvu. Možete čak napisati pesmu iz perspektive sove kao način da predstavite svoju nesanicu.

Kreativno pisanje o izazovnim iskustvima, kao što je tuga, takođe može ponuditi način da se saopšti drugima nešto za šta smatrate da je previše komplikovano ili teško da se direktno kaže.

Kreativno pisanje podstiče ljude da biraju svoje reči, metafore i slike na način koji zaista obuhvata ono što pokušavaju da prenesu. Ovo kreativno donošenje odluka može dovesti do povećane samosvesti i samopoštovanja, kao i poboljšanja mentalnog zdravlja.

Pisanje za samosvest

Samosvest je ključna komponenta za dobro mentalno zdravlje, a pisanje je odlično mesto za početak.

Zašto ne odvojite malo vremena da zapišete svoja osećanja o posebno stresnom događaju koji se dogodio tokom pandemije? Ili razmislite o teškoj situaciji na poslu iz prošle godine i razmislite šta ste naučili iz nje?

Ako više volite da radite nešto kreativnije, pokušajte da odgovorite na ovaj upit pisanjem pesme ili priče:

Razmislite o načinima na koje vaš dom otkriva trenutak u kojem se trenutno nalazimo. Da li je vaša ostava puna brašna? Da li imate nove predmete ili kućne ljubimce u svom domu da biste sprečili usamljenost ili dosadu? Šta možete da vidite sa svog prozora što otkriva nešto o ovom istorijskom trenutku?

Svaki od ovih saveta za pisanje će vam dati priliku da razmislite o prošloj godini, postavite sebi važna pitanja i napravite kreativne izbore. Ako provedete samo 15 minuta radeći ovo, može vam dati priliku da postanete samosvesniji – što bi moglo dovesti do poboljšanja vašeg mentalnog zdravlja.

Prati moj sajt

Automatsko pisanje

Automatsko pisanje je jednostavan, siguran i moćan način da se povežete sa svojom dušom. Ali nemojte da vas plaši deo „pisanja“! Automatsko pisanje može da praktikuje svako, od početnika koji su tek započeli svoje duhovno putovanje, do iskusnih putnika na unutrašnjem putu.

Ne morate da budete „dobar pisac“ ili da se uopšte trudite oko pravopisa i gramatike – ništa od toga nije važno!

Automatsko pisanje je potpuno intuitivno, tako da je jedino važno vaše srce i osnovna namera.

U ovom članku želim da podelim sa vama kako da usavršite ovu magičnu veštinu, čak i ako nemate iskustva!

Pregled sadržaja

  • Šta je automatsko pisanje?
  • Prednosti automatskog pisanja

Kako da kanališete svoju dušu putem automatskog pisanja?

1. Odvojite vreme i prostor

2. Razmislite o pitanju za koje želite uputstva

3. Opustite svoj um

4. Uđite u blagi trans

5. Dozvolite protok informacija

6. Protumačite informacije

Šta je automatsko pisanje?

Automatsko pisanje, takođe poznato kao psihografija, je praksa prisluškivanja dubokog izvora mudrosti u vama izvan svesne svesti – takođe poznatog kao Duša.

Ova intuitivna praksa pisanja se obično radi u stanju svesti nalik transu ili izmenjenom stanju.

Psiholozi i spiritualisti imaju različita uverenja o poreklu automatskog pisanja, pri čemu neki tvrde da ono potiče iz nesvesnog uma, a drugi tvrde da potiče od natprirodnih sila kao što su duhovni vodiči i anđeli.

Moje lično uverenje je da automatsko pisanje potiče iz nesvesnog uma koji je ulaz u Dušu ili Više Ja. Ovo čini automatsko pisanje divnim načinom da dobijete duboke i tačne životne smernice!

Ako polako i postojano naučite umetnost i zanat automatskog pisanja, videćete koliko duboko može da promeni vaš život.

NAPIŠI SEBE

Ljudi koji pišu o sebI su mnogo srećniji, manje anksiozni, manje depresivni i fizički su zdraviji.

Evo glavnih prednosti ove čudesne prakse:

  • Umirujući i centrirajući efekat na um i telo
  • Sticanje direktnog duhovnog vođstva od vaše Duše/Višeg Ja
  • Više unutrašnje jasnoće i razumevanja iz ptičje perspektive
  • Poboljšana sposobnost donošenja mudrih odluka
  • Lečenje / balansiranje čakre trećeg oka i čakre grla
  • Povećana povezanost srca
  • Intuitivne sposobnosti se izoštravaju, usavršavaju i razvijaju
  • Osećati se više podržanim i duboko shvaćenim od strane života
  • Poboljšana sposobnost da verujete svojim primarnim instinktima creva
  • Razumevanje šta je vaš put i svrha u ovom životu

Postoje mnoge druge prednosti automatskog pisanja i to je deo čudesne radosti ove prakse – nikad ne znate tačno kako će vam sledeće obogatiti život!

Postepeno ćete otkriti da su različiti delovi vas i vašeg života prošli neku vrstu duhovne alhemije na najsuptilniji, ali najdublji način.

Automatsko pisanje i duhovno buđenje

Mnogi ljudi koji su prošli duhovno buđenje često se nađu instinktivno privučeni automatskom pisanju.

Postoji nešto u misteriji i magiji svojstvenoj ovoj praksi što je čini ponižavajućom, otkrivajućom i isceljujućom – osobinama koje su potrebne svakom duhovnom tragaocu.

Automatsko pisanje je takođe duhovna praksa jednako relevantna i korisna kao joga ili meditacija jer otvara kapiju ka iskustvima samospoznaje i duhovnog jedinstva.

Takvi uzvišeni ukusi ovih božanskih otkrivenja mogu ponuditi ogromno vođstvo, smer i uvid za Dušu u potrazi za svojim istinskim Domom.

Kako da kanališete svoju dušu putem automatskog pisanja

U suštini, automatsko pisanje, kada se razloži na jednostavne korake, prilično je jednostavno. Ona uključuje:

  • Upotreba olovke i papira/otvaranje beležnice ili Vord dokumenta
  • Razmišljanje o pitanju koje treba postaviti
  • Zapisujući pitanje
  • Opuštanje tela i uma
  • Omogućavanje pisanju da teče spontano

Međutim, ulazak u tok potreban za automatsko pisanje može biti prilično težak bez neke vrste smernica (osim ako nemate prirodni dar za to).

Takođe biste mogli da otkrijete, kao i mnogi ljudi, da prvi put kada pokušate sa automatskim pisanjem prođe zaista dobro. Ali posle toga se mnogo mučite!

Razlog zašto se to dešava je taj što kada prvi put probamo nešto novo, naši umovi su često prazni od verovanja i očekivanja (takođe poznat kao „početnički um“).

Međutim, nakon toga počinjemo da gomilamo mentalni prtljag i očekivanja koja imaju tendenciju da blokiraju proces spontanog otkrivanja.

Ne brinite ako se ovo desi.

Ono što ćete morati da naučite je kako da ispraznite um.

U nastavku ću podeliti nekoliko saveta o tome kako to da uradite – zajedno sa osnovnim procesom automatskog pisanja, od početka do kraja:

1. Odvojite vreme i prostor

Pre nego što započnete sesiju automatskog pisanja, važno je da sebi date onoliko vremena koliko je potrebno da izrazite ono što treba da se izrazi.

Jedan siguran način da se ometa protok informacija je vremenski pritisak i očekivanje da bi „trebalo“ da potraje određeno vreme.

Po mom iskustvu, automatsko pisanje može potrajati nekoliko minuta bilo gde do pola sata ili više.

U osnovi, stvorite prostor u kome se možete mentalno što više opustiti.

Možda ćete imati koristi od rezervisanja vremena u popodnevnim satima kada ne možete da budete uznemireni ili u bilo kom trenutku kada ne možete da budete prekinuti najmanje sat vremena.

Zapamtite, zaslužujete ovo vreme za sebe! Automatsko pisanje je unutrašnja radna praksa koja hrani i revitalizuje vaše dublje ja. Tretirajte ovu praksu kao svetu i znajte da ste dostojni da ovo doživite!

Ako iz nekog razloga morate da održavate sesiju kratko, podesite tajmer tako da ne morate da brinete o čestom proveravanju vremena.

2. Razmislite o pitanju za koje želite uputstva

Čitava svrha automatskog pisanja je pristup uputstvima iz vaše duše, posebno ako se borite da ih čujete u svakodnevnom životu.

Započnite svaku sesiju jasnim pitanjem i zapišite ga u svoj dnevnik ili Vord dokument.

Izaberite pitanje koje vas zaista vuče za srce ili izjeda iznutra. Što je pitanje emocionalnije, to će vaš odgovor biti jasniji. Ovaj korak je poznat i kao postavljanje namere.

Takođe je važno da svoje pitanje uputite nekome ili nečemu posebno, kao što je vaša duša, duhovni vodič ili vaš nesvesni um.

Na primer, vaše pitanje bi moglo biti „Draga dušo, zašto stalno sabotiram svoju sreću?“

Pokušajte da vaša pitanja budu jednostavna.

Ako imate mnogo pitanja, podelite ih na različite sesije pisanja — to će vam olakšati proces. Birajte samo jedno centralno pitanje u isto vreme.

3. Opustite svoj um

Naučiti kako da opustite svoj um najvažniji je deo automatskog pisanja.

Kada je vaš um miran i prazan od misli, spontano pisanje postaje mnogo lakše.

Primeri mogućih načina na koje možete da opustite svoj um uključuju:

  • Meditacija
  • Tehnike disanja
  • Svesnost
  • Vizuelizacija
  • Aromaterapija
  • Sedeći u prirodi
  • Joga

Radite sve što vam odgovara i što vas najviše opušta.

4. Uđite u blagi trans

Kao ljudi, imamo sposobnost da vrlo lako uđemo u stanja slična transu. Najpopularnije stanje transa u koje ulazimo je dok gledamo TV!

Stanje nalik transu je oblik izmenjene svesti u kojoj se vaš normalan mozak opušta.

Za automatsko pisanje, ulazak u stanje transa je veoma koristan jer olakšava spontani protok informacija.

Uobičajeni načini za ulazak u blagi trans uključuju slušanje muzike, jogijsko/holotropno disanje, mantre, zadatke koji se ponavljaju, vođene meditacije, samohipnozu i mnoge druge.

Izaberite ono što vam najbolje odgovara i nemojte se stideti eksperimentisanja. Ja lično volim da slušam umirujuću muziku, da sedim na otvorenom u prirodi i da to mešam sa pažnjom ili meditacijom.

Možda biste takođe želeli da pročitate naš članak o izazivanju stanja transa za više smernica i inspiracije.

5. Dozvolite protok informacija

Kada se osetite spremni, možete početi da pišete.

Ne brinite ako su u početku reči gobbledigook ili ako ne možete da pratite tok informacija.

U stvari, ako niste potpuno svesni šta pišete, to je zapravo veoma dobra stvar! To znači da koristite nešto što je mnogo veće od vašeg uma.

Takođe je veoma uobičajeno da tokom ove faze osuđujete ono što pišete i analizirate to sa skepticizmom. Ovo je sasvim normalno.

Ako primetite da vam se um previše meša, nežno se vratite bilo kojoj praksi koju ste ranije koristili da biste ušli u stanje transa.

Na primer, ako ste ritmično disali, vratite se na to. Verovatno ćete morati da ponovite ovaj korak nekoliko puta.

Više volim da skrenem pogled kada pišem da me ne bi lako uvući u procenu onoga što pišem. Ali drugi ljudi više vole da gledaju. Eksperimentišite i vidite šta vam odgovara.

Ako niste navikli da pišete, verovatno ćete u početku imati malo inhibicije, što je prirodno. Sa praksom, ući ćete u „tok“ toga, što znači da će vam automatsko pisanje sve lakše i lakše raditi bez svesnog razmišljanja.

Zapamtite: ne sudite o onome što ste upravo napisali.

Usredsredite se na ulazak u stanje transa, neka vaš um bude mekan i nefokusiran, i pišite!

6. Protumačite informacije

U određenom trenutku, intuitivno ćete osetiti da se vaša sesija automatskog pisanja bliži kraju.

Možda ćete se osećati kao da ste energetski „presušeni“ ili vam um ponovo postaje oštriji. Vremenom ćete naučiti kako izgleda ovaj signal.

U drugim slučajevima možete naglo prestati da pišete i više informacija ne dođe.

U svakom slučaju, kada prestanete, vreme je da pregledate ono što ste napisali.

Pokušajte prvo da potražite koherentne rečenice ili ključne reči koje bi mogle iskočiti. Možda velika većina zvuči kao besmislica, ali s vremena na vreme postoji čitljiva rečenica – fokusirajte se na to.

Ponekad ćete takođe pronaći obrasce, au nekim situacijama čak i reči sa različitih jezika koje se pojavljuju u vašem dnevniku.

Drugi oblici automatskog pisanja mogu uključivati mantre, simbole, pa čak i slike.

Budite spremni da malo razmislite o sebi jer je ono što se dešava često metaforično ili simbolično.

Takođe, ako ste zbunjeni onim što je napisano, uvek to možete koristiti kao pitanje koje ćete postaviti u sledećoj sesiji automatskog pisanja.

Kada sam zbunjen, volim da čekam i razmišljam o onome što je napisano neko vreme. Ako nisam shvatio šta je poruka posle nedelju dana (što je retko), koristim to kao još jedno pitanje za svoje sesije automatskog pisanja.

Terapija pisanjem. Napiši sebe. Probaj moje radionice terapijskog pisanja i uveri se sam. Čitamo se i pišemo!

Terapijsko pisanje i samospoznaja

Šta je samospoznaja? Kako ona utiče na naš život? Samospoznaja u obliku razvijene samosvesti  je sposobnost da se posveti pažnja svim aspektima vas samih i umeće da koristite mentalne i fizičke senzacije kako bi oblikovali svest o svetu koji vas okružuje, kao i unutrašnjem mentalnom i fizičkom svetu nas samih. To je:

  • sposobnost da koristite senzorne kapacitete kao što su vid, sluh i dodir kako bi dobili tačne informacije o spoljnom svetu;
  • da koristite osećanja kao što su žeđ, glad, mučnina, vrtoglavica i fizički bol da biste dobili tačne informacije o stanju vašeg tela i onome što mu je potrebno;
  • da koristite memoriju za skladištenje i pružanje pristupa informacijama iz prošlog iskustva;
  • da koristite svoj registar istine za otkrivanje laži i drugih dezinformacija;
  • da koristite intuiciju da biste je „slušali“ i bili u kontaktu sa „velikom slikom“ života u celini;
  • da koristite savest koja će vam omogućite da donosite i delujete po onim teškim moralnim odlukama koje, na primer, mogu zahtevati da delujete protiv društvenih konvencija ili zakona;
  • da koristite osećaje poput straha, sreće, emocionalne boli, radosti, besa, zadovoljstva, tuge, seksualnosti i ogromnog broja drugih da vam govore šta se dešava sa vama u bilo kojoj situaciji i daju vam da snagu da se ponašate na odgovarajući način u i u pravovreme;
  • i da koristte intelekt za sticanje, tumačenje, analizu i procenu informacija iz ovih i drugih izvora, kao što je pisani materijal.

Samosvest je sposobnost da se sintetišu svi unosi iz ovih i drugih izvora kako bi se u bilo kojoj situaciji iskristalisala odgovarajuće opcije ponašanja.

Dezintegrisati ili rangirati ove međusobno povezane komponente samosvesti (na primer, smatrati ‘mišljenje’ nekako razdvojenim i superiornim u odnosu na ‘osećaj’) ili ih smatrati sukobima jedni s drugima, to znači da se ceni svaka funkcija kao vitalni deo celine, čak i ako privremena neodlučnost prethodi integrisanom osećaju kako postupiti.

NAPIŠI SEBE

Ljudi koji pišu o sebI su mnogo srećniji, manje anksiozni, manje depresivni i fizički su zdraviji.

Programi i detinjstvo

Um je genetski programiran kao celovita celina, a ne konfliktni skup komponenti, ali se lako oštećuje tako da jedan deo njegovog kapaciteta dominira ili suzbija druge. Stalno uništavanje iz sposobnosti detinjstva da obratimo pažnju na sve to, a naročito naša osećanja, progresivno uništava urođenu sposobnost da postanemo samosvesni.

Šta uzrokuje ovu štetu? Strah. I šta čini um da reaguje sa terorom i na taj način narušava sve druge funkcije istovremeno? Nasilje. A posebno neumoljivi napad nevidljivog nasilja i krajnje nevidljivog nasilje koje je deci naneto tokom celog detinjstva.

Ako želite da znate koliko je ozbiljna ova šteta, razmislite o nekoliko jednostavnih pitanja: Da li ikada radite ono što vam kažu drugi? Zašto? Da li znate kako stajati u savršenom stavu prema sebi i drugima(i možete li to učiniti)? Znate li koja hrana vas čini zdravim (i jedete li je)? Da li namerno plašite decu da bi ih naterali da rade ono što želite? Zašto verujete da je ovo funkcionalno? I da li se osećate mirno i snažno u stanju da se nosite sa bilo kojom situacijom, uključujući predstojeću pretnju ljudskog izumiranja (ili više volite da se zavarate da se to ne događa)?

Samospoznaja takođe omogućava pojedincu da daje prioritet, ali ne i da „zaboravi“. Na primer, ako neko povredi nogu dok izbegava opasnu situaciju, on će morati da da prednost prvenstvu bekstva od povrede. Ali, čim okolnosti to dozvole, samosvesni pojedinac prestaće da radi sve drugo kako bi namerno obratio pažnju na povredu, posebno fokusirajući se na bol i, ako je potrebno, primenjujući odgovarajući tretman prve pomoći. Zašto?

Sve komunikacije, bilo u obliku osećaja kao što su strah i bes, fizičkih simptoma kao što su mučnina i bol, i senzornih signala poput zvukova i mirisa, dizajnirane su tako da vašem umu daju informacije o onome što se događa, ali ove informacije mogu biti kompletne i korisne ako posvećujete pažnju ovoj ili ovoj pojavi. Na primer, kod fizičke boli, bol je dizajniran da privuče vašu pažnju i, ako fokusirate pažnju na bol, a ne da strahujete da potisnete svoju svest o tome (na primer, odvlačenjem pažnje od sebe ili uzimanjem lekova protiv bolova) što su nasnaučili i terorisali da radimo kao deca, tada će vaše telo biti u optimalnom režimu za reagovanje na bol i šta ona signalizira, uz odgovarajuću kratkoročnu i dugoročnu strategiju isceljenja.

Vaša pažnja je vitalni sastojak vašeg isceljenja: prvo, jer optimizira sposobnost vašeg tela da prepozna i efikasno primenjuje jedinstveno odgovarajuću strategiju isceljenja za ovu okolnost, i drugo, jer vam govori šta treba da radite i šta trebate da promenite (ako ništa drugo), i kratkoročno i dugoročno, ako želimo da dođem do potpunog izlečenja.

Bol i strah

Ako usredsredite pažnju na bol, ona će praktično uvek biti i podnošljiva i kratkotrajna. Jednom kada bude obratio pažnju na vaš problem, vaš imuni sistem će automatski početi da utišava bol. Bez pažnje nikada neće doći do potpunog izlečenja. Još gore, vaše telo će skladištiti bolest ili povrede čiji je bol simptom i to će se stalno ili više pojavljivati tokom života, što će rezultirati hroničnim padom zdravlja, kao i intenzivnijim i dugotrajnim bolovima koji zahtevaju bol, češća i sve jača odvraćanja pažnje i lekovi koji ga suzbijaju, kako rastete, uprkos činjenici da je ljudski organizam u starosti tako snažan (čak i ako je drugačije) kao i mladost.

Svrha emocionalne boli je ista kao i fizička bol: da privuče vašu pažnju. Ali ako se emocionalna bol ne oseti u to vreme (tj. Strah koji je potisnut), vratiće se kasnije kako bi bio veći i jači. Ili će nas prerano ubiti.

Ukratko, kao što će pojedinac usled straha (svesno ili nesvesno) potisnuti svoju svest o fizičkom i emocionalnom bolu, takođe će zbog straha (i sve više automatski i nesvesno) potisnuti svoju svest o svim aspektima svog uma.

Stoga, ako želite da steknete Samospoznaju koja je vaše pravo od rođenja, moraćete da obratite pažnju na (to jest, da provedete vreme osećajući) strah koga nesvesno potiskujete. Terapijsko pisanje je odličan meotd smaopomoći da ovo osvestite i nosiste se sa uspešno sa ovim emotivnim problemima.
Kako ovo radite? Kratki odgovor je sledeći: Ako se u određenoj situaciji osećate prestrašeno, pokušajte se svesno usredsrediti na osećaj svog straha onoliko dugo koliko možete, pre nego što na njega reagujete. Kada ga zapišete već ste učinili ogroman korak napred.

Brojne vežbe terapijskog pisanja osmišljene upravo da komunicirate sasvjim unutrašnjim bićem, prepoznajete loše misli i emocije i egfikasno se nosite sa njima. Ova metoda psihološke samopomoći je nežna i postepeno vas vodi ka isceljenju duše i tela i razvoju istinske samospoznaje ko smo i kuda idemo. I to je dovoljno za početak, zar ne?

Prati sajt

Pisanje i traganje za smislom

PONEKADA se čini da život jednostavno nema smisla. Loše stvari se dešavaju dobrim ljudima, a dobre stvari se dešavaju ljudima koji izgleda da ih ne zaslužuju. Svi naši fokusirani i neprekidni napori na jednoj stvari mogu propasti, ali nešto za šta smo jedva radili izgleda kao da magično pada s neba pravo u naše krilo. Nemoćno stojimo po strani dok nam deca pate od reči i ruku nasilnika u školi, naši najmiliji obolevaju od raka ili nam nestaju poslovi. I pitamo se zašto?

Verujem da svi životni događaji imaju značenje, čak i kada izgledaju nasumično i besmisleno, i da nam kreativni činovi, poput pisanja terapuetskog dnevnika ili odabranih terapijskih vežbi mogu pomoći da otkrijemo ličnu vrednost svakog iskustva. Kažem „lična vrednost“ jer svako od nas ima nešto drugačije da nauči ili oduzme iz svega što nam se dešava u životu.

Veoma je teško shvatiti stvari dok smo usred posebno bolnog iskustva, a sve što možemo da uradimo je da pišemo o tome šta osećamo, mislimo i radimo. Ali – i to je ključno – ako smo kroz pisanje zabeležili svoje unutrašnje percepcije i iskrene istine dok smo se kretali kroz ove događaje, ne samo da ćemo izići netaknutiji i zdraviji, već ćemo posedovati kovčeg sa blagom punog vrednih uvida i darova da bismo se mogli okrenuti i ponuditi drugima.

U kasnim četrdesetim ivot mi se raspao na komadiće – razvod, a kasnije infarkt oka, preokrenuli su mi život naglavačke. Moja porodica se nikada nije u potpunosti oporavila i na kraju se raspala pod stresom. Tada nisam mogao da razumem šta mi se dešava, niti zašto se to dešava. Dok sam se borio da se oporavim, pao sam u mračnu depresiju (da li postoji neka druga vrsta?) koja je trajala dve godine. Tokom ovog perioda, nastavio sam da pišem. Možda ne tako redovno kao ranije, ali sam pisao o događajima kako su se desili, svojim osećanjima, strahovima, beležeći sve to što sam iskrenije mogao. Iako sam sebe smatrao nezrelim i idiotskim što provodim toliko vremena plačući i cvileći na stranicama svog dnevnika, nastavio sam da se okrećem tome kao načinu pronalaženja smisla.

Kasnije sam mogao da se vratim na ono što sam napisao i da vidim zajedničke niti protkane kroz obrasce svega što se dogodilo. Kroz pisanje, a kasnije i čitanje, osnažio sam se da razumem šta sam stekao kroz svoja iskustva: povećanu toleranciju i saosećanje prema drugima, otvoren um za tuđa mišljenja i stavove, i širu perspektivu života uopšte. Na kraju, izrastao sam u prošireni osećaj sopstvene duhovnosti i svrhe u životu.

Ono što je bila katastrofa postalo je značajan poklon. Sa ili bez pisanja, rastemo iz naših životnih iskustava. Pisanjem povećavamo našu sposobnost pristupa sopstvenoj unutrašnjoj mudrosti i snazi. Dajemo sebi dar razumevanja.

Zašto je važno da napišeš i pišeš sebe. Otvori svoja vrata dobrom životu i podeli to sa drugima. Smisao onda dolazi sam od sebe.

Prati moj sajt

Bolesti očaja u modernoj dolini suza

Sve više srećem ljude koji doručkuju – bromazepam. Idu kod psihijatra, raznih terapeuta, koučeva, vračara, ili se povlače u tihu depresiju. Žive za još jedan dan. Za njih kažu da su “bolesni”, ili “imaju” depresiju, ankzioznost, ili neku drugu šifru. Ili žele da odu sa ovog sveta koga doživljavaju kao turobno i neprijateljsko mesto. Daju im tablete i krive “nesrećno detinjstvo” i svoj loš karakter za sve nedaće života.

Tako prebacuju krivicu na tebe. Niko neće da vidi da su ljudi često zapravo očajni, jer žive u surovom, ogoljenom materijalnom i moralno izopačenom svetu, koji je sve najgore u ljudima postavio kao vrhunske i poželjne osobine “normalnosti”.

U toj novoj “normalnosti” 21. veka kurvanje, pljačka, otimanje i ubijanje postaju nova moralnost.

I zato su ljudi očajni. Jer ne mogu da se pomire sa ovim zlom koji uništava život na planeti.J er, svako ljudsko biće instinktivno ima osećaj šta je dobro a šta zlo, koje je nekada bilo ojačano vaspitanjem, zdravim porodičnim odnosima, moralom i etikom ljudske zajednice. Koja se vekovima čuvala i prenosila na nove genercije.

Danas je sasvim normalno da živiš sam, u bedi ili vrlo skromno, sa kučetom i mačetom umesto porodice i prijatelja, da spašavaš životinje umesto ljude, doručkuješ sredstva za smirenje i buljiš u medije i društvene mreže dok ti oči ne ispadnu a duše ne zamre.

I zato nemoj da prihvatiš da si bolestan. Nemoj pristati da te varaju glupim teorijama prema kojima si uvek ti – kriv.

Očaj kao “bolest

Reč očaj potiče od latinske reči “desperare”, što znači „dole iz nade“. Koncept očaja u bilo kom obliku može ne samo da utiče na pojedinca, već može da nastane i da se širi kroz društvene zajednice.

Postoje četiri osnovne vrste očaja. Kognitivni očaj označava misli povezane sa porazom, krivicom, beznađem i pesimizmom. To može naterati osobu da shvati postupke drugih ljudi kao neprijateljske i odbaci vrednost dugoročnih ishoda.

Emocionalni očaj se odnosi na osećanja tuge, razdražljivosti, usamljenosti i apatije i može delimično da ometa proces stvaranja i negovanja međuljudskih odnosa.

Izraz bihejvioralni očaj opisuje rizične, nepromišljene i samodestruktivne radnje koje odražavaju malo ili nimalo razmatranja budućnosti (kao što su samopovređivanje, bezobzirna vožnja, upotreba droga, rizično seksualno ponašanje i drugo).

Na kraju, biološki očaj se odnosi na disfunkciju ili disregulaciju sistema reaktivnog na stres tela i/ili na hormonsku nestabilnost.

Biti pod uticajem očaja duže vreme može dovesti do razvoja teškog očaja, kao što su samoubilačke misli ili zloupotreba droga i alkohola, anskioznost, depresije. Ako pojedinac pati od bolesti očaja, postoji povećan rizik od smrti od očaja, koji se obično klasifikuje kao samoubistvo, predoziranje drogom ili alkoholom.

Piši svoj život

Jedni lek za stanje očaja je negovnje ljudskosti: porodičnih veza, zdravog i kreativnog rada. Učenja i razvoj intelektualnih sposobnosti, razvijanje svesnosti i komunikacija sa našim unutrašnjim bićem. Pisanje kao terapija je upravo efikasan način da se čivek bavi sobom, razumevanjem svojih misli i osećanja.

Lični rast i razvoj podrazumeva stalno učenje, širenje znanja i krerativnosti. To je jedina prepreka ništavilu i beznađu koju savremena civilizacija, očišćena od religije i filozofije morala nudi ljudima u današnje vreme. Čovek nije prost mašinski algoritam. Duboko verujem da nikada neće ni postati.

Čitamo se i pišemo.

Prati moj sajt