Snaga misli

Način na koji razmišljamo oblikuje našu stvarnost.

Misli su očigledno moćne alatke dizajnirane da nam pomognu da se krećemo u životu. Međutim, misli su moćne samo onoliko koliko im dajete značenje i važnost.

Hajde da pogledamo šta su misli, zašto su važne i kako možete promeniti način na koji razmišljate – i na kraju poboljšati kvalitet života.

Da pojednostavimo, misli ili razmišljanje su mentalni proces da se shvati smisao onoga što doživljavate.

Šta su misli?

Misao nije slučajna, neobjašnjiva stvar koja vam se iznenada dogodi; to je rezultat lančane reakcije u deliću sekunde hemikalija, električnih impulsa, ‘planiranih’ akcija i pokrenutih reakcija koje se sve spajaju odjednom.

Naš mozak se sastoji od oko 100 milijardi neurona, koji generišu električne impulse kako bismo mogli da komuniciramo. Neuroni oslobađaju neurotransmitere (hemikalije u mozgu) koji se šire pokretanjem prenosnih signala u neuronima oko sebe. Svi neuroni koji pucaju zajedno u istoj formaciji spajaju se da bi formirali misao.

Mozak koristi oko 30% svoje energije za održavanje (disanje, kretanje, itd.), dok je ostatak rezervisan za misli i hranjenje neurona.

Naš mozak je kao masivni superkompjuter, sposoban da obradi 6.200 misli dnevno i da uskladišti do 2,5 miliona GB informacija u jednom životu. Imamo u proseku 6,5 misaonih prelaza u minuti i možemo da mislimo samo o 4 stvari odjednom.

Kako funkcionišu misli?

Osim ako se ne fokusiramo na nešto konkretno, većinu misli generiše neka vrsta okidača. Ovaj okidač pokreće hemijsku reakciju u našem mozgu koja koristi grupisanje neurona da donese odgovarajuću odluku. Sud o toj odluci zasniva se na prethodnim sličnim odlukama i misaonim procesima koji su u njih ulazili.

Vaše misli prolaze kroz neprekidan ciklus koji se obnavlja svaki put kada posvetite pažnju nečemu. Kada se pažnja uhvati, misli počinju da se formiraju, a onda odlučujete šta mislite o toj misli. Možete biti proaktivni u vezi sa tim ili jednostavno reagovati.

Šta god da odaberete oblikuje vašu stvarnost.

Ova beskrajna petlja će se nastaviti sve dok ne naučite kako da drugačije pristupite svojim mislima.

Stvaranje navika

Kada razmišljamo o svojim iskustvima i stvarima koje smo uradili (ili nismo) da bismo oblikovali njihov ishod, ponavljamo obrazac reči koje pokreću i daju značenje našim mislima. Ove obrasce nosimo sa sobom i dopuštamo im da vode naše buduće misli i odluke.

Ponovljeni obrasci se pamte i ponovo koriste. Zato stalno ponavljamo ista ponašanja (kao što je upravljanje situacijom na isti način); misaoni procesi koji ulaze u donošenje odluke zasnovani su na zapamćenim načinima da se to uradi ranije.

Tako se formiraju i navike.

Misli su polazna tačka za akciju. Čak i kada mislite da samo reagujete na nešto, vaš mozak je već imao misao koja je izazvala reakciju.

Iako ne možete da kontrolišete tačno koje se misli pojavljuju u vašoj glavi, možete kontrolisati koje značenje im dajete.

Nastavak u drugom delu ove teme početkom aprila.

Kako da rasteš uz pisanje?

Kako se pisanje može koristiti kao alat za lični razvoj? Lični razvoj je proces koji se odvija tokom života osobe u kojoj se procenjuju njene veštine i kvalitete, razmatraju njeni ciljevi u životu i postavljaju ciljevi kako bi ispunili svoj maksimalni potencijal. Lični razvoj će, stoga, uključivati aktivnosti koje pomažu u uspostavljanju nečijeg identiteta, unapređenju svesti, poboljšanju kvaliteta života, poboljšanju zapošljivosti i dovode do realizacije nečijih aspiracija. Kako počinjete i nastavljate sa ličnim razvojem, važno je da zabeležite korake koje napravite. Snimanje podrazumeva pisanje. Ova spoznaja čini pisanje suštinskim alatom za lični razvoj.

Zašto je važno da se razvijate

Sa razmišljanjem o ličnom razvoju dolazi i samosvest. Da biste se razvili, morate biti svesni ko ste. U samosvesti upoznajete svoje vrednosti, svoju svrhu i uverenja. Samoaktualizacija dolazi tako što juriš svoje snove, a ne juriš snove drugih ljudi. Ako ste samosvesni, svoj život ćete oblikovati prema svojim snovima i svrsi i moći ćete da sledite svoje ciljeve. Kada neko juri svoje ciljeve, uživa u putovanju onoliko koliko i kada stigne do svojih ciljeva.

Jednom kada steknete samosvest, dobijate osećaj pravca. Stvari koje želite da postignete u životu postaju vam jasne. Lakše vam je kada donosite odluke. Ostavljate stvari koje vas ne vode do vaših ciljeva. Čovek je neodlučan samo kada nema jasan osećaj svrhe.

Postoji efikasnost i poboljšan fokus. Postoji jasnoća kada idete putem ličnog razvoja. Sa ličnim razvojem, lakše je odrediti prioritete mnogih zadataka koji traže vašu pažnju. Štaviše, vaši ciljevi postaju jasniji. Postajete dobri u proceni raspoloživih resursa i odabiru najboljeg zadatka za željeni rezultat.

Kada znate šta želite, postajete motivisani da dovršite zadatak, koliko god on bio zastrašujući. Sa ličnim razvojem, naći ćete volju da učinite naizgled nemoguće. Imaćete više otpornosti u teškim vremenima u životu.

Dobijate ispunjene veze. Veza sa osobom može vas ili podići ili spustiti. Sa ličnim razvojem, možete biti u mogućnosti da prekinete neke odnose i poboljšate druge.

Zašto ljudi uvek moraju da unapređuju svoje veštine

Živimo u svetu konkurencije i obično se čini da samo najbolji uspevaju. To je, dakle, takmičenje; svetski ograničeni resursi doveli su nas u direktnu konkurenciju jedni drugima. Upravo iz tog razloga potrebno je da se stalno usavršavaju veštine koje imaju, kao i da se stiču nova znanja. Uzmimo za primer zapošljavanje. Neko ko je diplomirao informatiku pre deset godina ne može se porediti sa nekim ko diplomira na istom kursu na fakultetu ove godine. Od tada se mnogo toga promenilo. Ako prvi nikada nije prošao nijedan kurs za sertifikat kako bi unapredio svoje veštine, otkriće da je znanje koje je stekao na svom kursu više kao osnovno znanje danas. Nijedna firma danas ne bi primila čoveka sa njegovim znanjem. Zato moramo da nastavimo da se obogaćujemo stručnošću ne samo za zapošljivost, već i da idemo u korak sa promenama. Veb lokacija koja govori o ličnom razvoju i neto vrednosti zove se Vuk bogatstva. Definitivno proverite ako želite da se poboljšate. Kada je u pitanju poboljšanje vaših akademskih veština pisanja, odlična veb lokacija koja vam može pomoći u tome je LegitimateEssaiVriting.

Pisanje kao metod razvoja

Za početak, dok nastavljate svojim putem ličnog razvoja, od vitalnog je značaja beleženje svakog postignuća i napretka koji ste napravili. Možda vam se čini da nikada nećete zaboraviti, ali imati evidenciju o ličnom razvoju je od vitalnog značaja. Moraćete da vodite ovu evidenciju ako poslodavcu treba da dokažete da možete da se nosite sa zahtevima novog posla. Menadžer može od vas tražiti da pokažete vreme kada ste pokazali veštine koje su tražene u zahtevu za posao. Ova potreba je mesto gde pisanje dolazi. Sa odličnim veštinama pisanja, moći ćete da vodite dobru evidenciju koju možete predstaviti svom poslodavcu.

Razvijate svoje veštine pisanja

Nema tajne da poboljšate svoje veštine pisanja. Jedan od načina da steknete veštinu pisanja je da pišete mnogo. Kada ste u školi, imate najbolje šanse da razvijete svoje veštine pisanja. Trebalo bi da počnete što pre. Dok je onlajn pisac eseja za iznajmljivanje odličan u tome da vam pomogne da uštedite vreme za učenje i pripremu za finale, navika da se oslanjate na njih može vam oduzeti šansu da razvijete svoje veštine pisanja. Uživajte u radu na esejskim zadacima da biste razvili svoje veštine. Takođe možete da koristite alate za pisanje na mreži, kao što je aplikacija Grammarli ili besplatni onlajn Grammar Checker da proverite gramatičke greške u vašem pisanju, i EduBirdie da proverite da li je tekst plagijat.

Prednosti pisanja

Pisanje poboljšava kreativnost. Što više neko piše, postaje kreativniji. Neophodno je kada treba da smislite jedinstvene ideje ili kada rešavate radne probleme ili probleme u vašem preduzeću. Sa odličnim veštinama pisanja, možete biti ubedljivi, a samim tim i uticajniji. Pored toga, pisanje vam može dati sporednu karijeru. Usluge pisanja su veoma tražene. Ako se plasirate na tržište, zaradićete nekoliko dodatnih novčića. Sa odličnim veštinama pisanja, bićete glavna osoba u kancelariji. Kolege će vam se obratiti za pomoć oko lekture i uređivanja, kao i savete kako da napišete biografiju i propratna pisma. Kako nudite pomoć, postajete sve bolji i bolji.

Priča tvog života

Preslušaj tekst


Mi živimo svoju priču i, ako je promenimo, možemo promeniti svoje živote. Kada ponovo napišemo našu priču, mi takođe preokrećemo svoj mozak da živi po novom rukopisu.

U mojim radonicama pisanja čitao sam i slušao mnoge priče. Neke su tužne, neke duhovite, neke herojske, a neke sumorne. Neke priče imaju teme o tome da želite da učinite svet boljim,, a druge skromno samo želju da se bolje i kvalitetjije živi. Što god da je u pitanju, suština je u tome da bismo promenili svoje živote, moramo da promenimo naše priče.

Kako da napišeš svoju priču?

Svako od nas živi život o kome se može ispričati priča. Priča ima poglavlja o našem telu i zdravlju; našim odnosima; našu psihologiju, uključujući naše emocije i način razmišljanja; naše poslove; naš odnos prema višoj sili; i naše načine postojanja u svetu.

Svako poglavlje je važan deo veće celine, a ipak možemo biti slepi za obrasce u priči i teme koje se prepliću kroz sve, povezujući naizgled različite događaje. Teško nam je da vidimo jedinstvenu priču kada reagujemo na detalje života i kada smo uhvaćeni u svoja iskustva.

Promeni priču

Ali ako se s vremena na vreme povučemo i ponovo procenimo svoje priče, možemo doneti svesne odluke o tome kako bismo ih mogli promeniti i ispričati novu i bolju priču u budućnosti.

Ponekad se toliko poistovetimo sa svojom sadašnjom pričom, toliko smo postali sigurni da ne možemo da živimo prema nekoj drugoj, da se čini kao da nam priča sama diktira život koji živimo. Istina je da niko od nas nije jednom zauvek određena priča, i da svako od nas ima moć da piše nove priče, menja priču svog života i postane pripovedač svog života.

Ne moramo da budemo zaglavljeni u narativu koji nismo aktivno izabrali. Ne moramo da živimo sa istim temama koje su do sada bile deo naše priče. Možemo da ispričamo priču o našoj prošlosti i sadašnjosti i na taj način promenimo kako će se priča odvijati u budućnosti.

Kad se zaglaviš u lošoj priči…

Svako ima izazove; svako ima razočarenja, slabosti i propuste koje radije ne bi priznao. Neki ljudi ne vladaju važnim životnim veštinama, kao što je postavljanje zdravih granica u odnosima ili efikasna komunikacija sa drugima.

Previše pojedinaca živi bez finansijske sigurnosti — bolest, razvod ili saobraćajna nesreća mogu da im izbace živote iz koloseka i pojačaju njihov osećaj bespomoćnosti i beznađa. Što su naše borbe veće, lakše je da počnemo da verujemo da ne možemo mnogo da utičemo na naše priče. . . ali možemo. Pisanje, a na naročito terapijsko pisanje je idealan način da menjamo naše živote.

Kako da napišeš svoju životnu priču?

Razne tehnike kreativnog ili terapijskog pisanja, kao što su pisanje dnevnika, transakciona pisma ili asocijatino pisanje, na primer, veoma su efikasne za otkrivanje kvaliteta i obrazaca misli i ponašanja koji mogu biti skriveni od vaše svesti. Možda ćete videti ove kvalitete i ponašanja kod drugih, ali nećete moći da ih prepoznate u sebi.

Ovi skriveni ili izgubljeni aspekti vas samih, koji su zakopani u vašem nesvesnom, utiču na to kako se ponašate, mislite i osećate. Oni su delovi vaše priče, vašeg života i vašeg identiteta. Ako ih povratite, učite od njih i ugradite svoje uvide u svoju samospoznaju, možete napisati bolju priču. I time započeti novi i kvalitetniji život od onog koga ste do tada živeli.

Teško je promeniti svoju priču bez unošenja nekih od ovih kvaliteta u svoju svest. Tek tada možete osloboditi energiju koju ste koristili da sakrijete od svog svesnog uma istine koje ste poricali. Ova energija se zatim može usmeriti ka promeni vaše životne priče.

Štaviše, lakše ćete prestati da trošite energiju na poduhvate koje ne cenite kao deo svoje priče. Imaćete manje kajanja.

Svaki aspekt vaše trenutne priče je, na ovaj ili onaj način, služio svrsi. Čak i ako želite da promenite ili odbacite deo svoje trenutne priče, važno je da je poštujete zbog uloge koju je odigrala.

Iako ne možete da promenite svoja prošla iskustva, možete promeniti kako se osećate prema njima tako što ćete pažljivo ispitati svoju trenutnu priču i njeno poreklo i koristiti vežbe terapijskog pisanja. Verovatno ćete izabrati da zadržite one obrasce i uloge koji vam dobro služe. Ali prvo, morate se emocionalno odvojiti od njih da biste ih objektivno procenili.

Počnite sa pisanjem danas, i napišite život koji zaslužujete.

Automatsko pisanje

Automatsko pisanje je jednostavan, siguran i moćan način da se povežete sa svojom dušom. Ali nemojte da vas plaši deo „pisanja“! Automatsko pisanje može da praktikuje svako, od početnika koji su tek započeli svoje duhovno putovanje, do iskusnih putnika na unutrašnjem putu.

Ne morate da budete „dobar pisac“ ili da se uopšte trudite oko pravopisa i gramatike – ništa od toga nije važno!

Automatsko pisanje je potpuno intuitivno, tako da je jedino važno vaše srce i osnovna namera.

U ovom članku želim da podelim sa vama kako da usavršite ovu magičnu veštinu, čak i ako nemate iskustva!

Pregled sadržaja

  • Šta je automatsko pisanje?
  • Prednosti automatskog pisanja

Kako da kanališete svoju dušu putem automatskog pisanja?

1. Odvojite vreme i prostor

2. Razmislite o pitanju za koje želite uputstva

3. Opustite svoj um

4. Uđite u blagi trans

5. Dozvolite protok informacija

6. Protumačite informacije

Šta je automatsko pisanje?

Automatsko pisanje, takođe poznato kao psihografija, je praksa prisluškivanja dubokog izvora mudrosti u vama izvan svesne svesti – takođe poznatog kao Duša.

Ova intuitivna praksa pisanja se obično radi u stanju svesti nalik transu ili izmenjenom stanju.

Psiholozi i spiritualisti imaju različita uverenja o poreklu automatskog pisanja, pri čemu neki tvrde da ono potiče iz nesvesnog uma, a drugi tvrde da potiče od natprirodnih sila kao što su duhovni vodiči i anđeli.

Moje lično uverenje je da automatsko pisanje potiče iz nesvesnog uma koji je ulaz u Dušu ili Više Ja. Ovo čini automatsko pisanje divnim načinom da dobijete duboke i tačne životne smernice!

Ako polako i postojano naučite umetnost i zanat automatskog pisanja, videćete koliko duboko može da promeni vaš život.

NAPIŠI SEBE

Ljudi koji pišu o sebI su mnogo srećniji, manje anksiozni, manje depresivni i fizički su zdraviji.

Evo glavnih prednosti ove čudesne prakse:

  • Umirujući i centrirajući efekat na um i telo
  • Sticanje direktnog duhovnog vođstva od vaše Duše/Višeg Ja
  • Više unutrašnje jasnoće i razumevanja iz ptičje perspektive
  • Poboljšana sposobnost donošenja mudrih odluka
  • Lečenje / balansiranje čakre trećeg oka i čakre grla
  • Povećana povezanost srca
  • Intuitivne sposobnosti se izoštravaju, usavršavaju i razvijaju
  • Osećati se više podržanim i duboko shvaćenim od strane života
  • Poboljšana sposobnost da verujete svojim primarnim instinktima creva
  • Razumevanje šta je vaš put i svrha u ovom životu

Postoje mnoge druge prednosti automatskog pisanja i to je deo čudesne radosti ove prakse – nikad ne znate tačno kako će vam sledeće obogatiti život!

Postepeno ćete otkriti da su različiti delovi vas i vašeg života prošli neku vrstu duhovne alhemije na najsuptilniji, ali najdublji način.

Automatsko pisanje i duhovno buđenje

Mnogi ljudi koji su prošli duhovno buđenje često se nađu instinktivno privučeni automatskom pisanju.

Postoji nešto u misteriji i magiji svojstvenoj ovoj praksi što je čini ponižavajućom, otkrivajućom i isceljujućom – osobinama koje su potrebne svakom duhovnom tragaocu.

Automatsko pisanje je takođe duhovna praksa jednako relevantna i korisna kao joga ili meditacija jer otvara kapiju ka iskustvima samospoznaje i duhovnog jedinstva.

Takvi uzvišeni ukusi ovih božanskih otkrivenja mogu ponuditi ogromno vođstvo, smer i uvid za Dušu u potrazi za svojim istinskim Domom.

Kako da kanališete svoju dušu putem automatskog pisanja

U suštini, automatsko pisanje, kada se razloži na jednostavne korake, prilično je jednostavno. Ona uključuje:

  • Upotreba olovke i papira/otvaranje beležnice ili Vord dokumenta
  • Razmišljanje o pitanju koje treba postaviti
  • Zapisujući pitanje
  • Opuštanje tela i uma
  • Omogućavanje pisanju da teče spontano

Međutim, ulazak u tok potreban za automatsko pisanje može biti prilično težak bez neke vrste smernica (osim ako nemate prirodni dar za to).

Takođe biste mogli da otkrijete, kao i mnogi ljudi, da prvi put kada pokušate sa automatskim pisanjem prođe zaista dobro. Ali posle toga se mnogo mučite!

Razlog zašto se to dešava je taj što kada prvi put probamo nešto novo, naši umovi su često prazni od verovanja i očekivanja (takođe poznat kao „početnički um“).

Međutim, nakon toga počinjemo da gomilamo mentalni prtljag i očekivanja koja imaju tendenciju da blokiraju proces spontanog otkrivanja.

Ne brinite ako se ovo desi.

Ono što ćete morati da naučite je kako da ispraznite um.

U nastavku ću podeliti nekoliko saveta o tome kako to da uradite – zajedno sa osnovnim procesom automatskog pisanja, od početka do kraja:

1. Odvojite vreme i prostor

Pre nego što započnete sesiju automatskog pisanja, važno je da sebi date onoliko vremena koliko je potrebno da izrazite ono što treba da se izrazi.

Jedan siguran način da se ometa protok informacija je vremenski pritisak i očekivanje da bi „trebalo“ da potraje određeno vreme.

Po mom iskustvu, automatsko pisanje može potrajati nekoliko minuta bilo gde do pola sata ili više.

U osnovi, stvorite prostor u kome se možete mentalno što više opustiti.

Možda ćete imati koristi od rezervisanja vremena u popodnevnim satima kada ne možete da budete uznemireni ili u bilo kom trenutku kada ne možete da budete prekinuti najmanje sat vremena.

Zapamtite, zaslužujete ovo vreme za sebe! Automatsko pisanje je unutrašnja radna praksa koja hrani i revitalizuje vaše dublje ja. Tretirajte ovu praksu kao svetu i znajte da ste dostojni da ovo doživite!

Ako iz nekog razloga morate da održavate sesiju kratko, podesite tajmer tako da ne morate da brinete o čestom proveravanju vremena.

2. Razmislite o pitanju za koje želite uputstva

Čitava svrha automatskog pisanja je pristup uputstvima iz vaše duše, posebno ako se borite da ih čujete u svakodnevnom životu.

Započnite svaku sesiju jasnim pitanjem i zapišite ga u svoj dnevnik ili Vord dokument.

Izaberite pitanje koje vas zaista vuče za srce ili izjeda iznutra. Što je pitanje emocionalnije, to će vaš odgovor biti jasniji. Ovaj korak je poznat i kao postavljanje namere.

Takođe je važno da svoje pitanje uputite nekome ili nečemu posebno, kao što je vaša duša, duhovni vodič ili vaš nesvesni um.

Na primer, vaše pitanje bi moglo biti „Draga dušo, zašto stalno sabotiram svoju sreću?“

Pokušajte da vaša pitanja budu jednostavna.

Ako imate mnogo pitanja, podelite ih na različite sesije pisanja — to će vam olakšati proces. Birajte samo jedno centralno pitanje u isto vreme.

3. Opustite svoj um

Naučiti kako da opustite svoj um najvažniji je deo automatskog pisanja.

Kada je vaš um miran i prazan od misli, spontano pisanje postaje mnogo lakše.

Primeri mogućih načina na koje možete da opustite svoj um uključuju:

  • Meditacija
  • Tehnike disanja
  • Svesnost
  • Vizuelizacija
  • Aromaterapija
  • Sedeći u prirodi
  • Joga

Radite sve što vam odgovara i što vas najviše opušta.

4. Uđite u blagi trans

Kao ljudi, imamo sposobnost da vrlo lako uđemo u stanja slična transu. Najpopularnije stanje transa u koje ulazimo je dok gledamo TV!

Stanje nalik transu je oblik izmenjene svesti u kojoj se vaš normalan mozak opušta.

Za automatsko pisanje, ulazak u stanje transa je veoma koristan jer olakšava spontani protok informacija.

Uobičajeni načini za ulazak u blagi trans uključuju slušanje muzike, jogijsko/holotropno disanje, mantre, zadatke koji se ponavljaju, vođene meditacije, samohipnozu i mnoge druge.

Izaberite ono što vam najbolje odgovara i nemojte se stideti eksperimentisanja. Ja lično volim da slušam umirujuću muziku, da sedim na otvorenom u prirodi i da to mešam sa pažnjom ili meditacijom.

Možda biste takođe želeli da pročitate naš članak o izazivanju stanja transa za više smernica i inspiracije.

5. Dozvolite protok informacija

Kada se osetite spremni, možete početi da pišete.

Ne brinite ako su u početku reči gobbledigook ili ako ne možete da pratite tok informacija.

U stvari, ako niste potpuno svesni šta pišete, to je zapravo veoma dobra stvar! To znači da koristite nešto što je mnogo veće od vašeg uma.

Takođe je veoma uobičajeno da tokom ove faze osuđujete ono što pišete i analizirate to sa skepticizmom. Ovo je sasvim normalno.

Ako primetite da vam se um previše meša, nežno se vratite bilo kojoj praksi koju ste ranije koristili da biste ušli u stanje transa.

Na primer, ako ste ritmično disali, vratite se na to. Verovatno ćete morati da ponovite ovaj korak nekoliko puta.

Više volim da skrenem pogled kada pišem da me ne bi lako uvući u procenu onoga što pišem. Ali drugi ljudi više vole da gledaju. Eksperimentišite i vidite šta vam odgovara.

Ako niste navikli da pišete, verovatno ćete u početku imati malo inhibicije, što je prirodno. Sa praksom, ući ćete u „tok“ toga, što znači da će vam automatsko pisanje sve lakše i lakše raditi bez svesnog razmišljanja.

Zapamtite: ne sudite o onome što ste upravo napisali.

Usredsredite se na ulazak u stanje transa, neka vaš um bude mekan i nefokusiran, i pišite!

6. Protumačite informacije

U određenom trenutku, intuitivno ćete osetiti da se vaša sesija automatskog pisanja bliži kraju.

Možda ćete se osećati kao da ste energetski „presušeni“ ili vam um ponovo postaje oštriji. Vremenom ćete naučiti kako izgleda ovaj signal.

U drugim slučajevima možete naglo prestati da pišete i više informacija ne dođe.

U svakom slučaju, kada prestanete, vreme je da pregledate ono što ste napisali.

Pokušajte prvo da potražite koherentne rečenice ili ključne reči koje bi mogle iskočiti. Možda velika većina zvuči kao besmislica, ali s vremena na vreme postoji čitljiva rečenica – fokusirajte se na to.

Ponekad ćete takođe pronaći obrasce, au nekim situacijama čak i reči sa različitih jezika koje se pojavljuju u vašem dnevniku.

Drugi oblici automatskog pisanja mogu uključivati mantre, simbole, pa čak i slike.

Budite spremni da malo razmislite o sebi jer je ono što se dešava često metaforično ili simbolično.

Takođe, ako ste zbunjeni onim što je napisano, uvek to možete koristiti kao pitanje koje ćete postaviti u sledećoj sesiji automatskog pisanja.

Kada sam zbunjen, volim da čekam i razmišljam o onome što je napisano neko vreme. Ako nisam shvatio šta je poruka posle nedelju dana (što je retko), koristim to kao još jedno pitanje za svoje sesije automatskog pisanja.

Terapija pisanjem. Napiši sebe. Probaj moje radionice terapijskog pisanja i uveri se sam. Čitamo se i pišemo!

Telefon života

Jednom sam otišao na književno veče u jednoj od najvećih mentalnih ustanova. Da se čita poezija. Sedeli smo zajedno mi kao normalni i oni koji to kao nisu. Stanari tužne kuće. Bio je čak i jedan poznati pesnik. Kao gost. Svi su u njega gledali, dok se on onako dobrostivo smeškao. Trebalo je da čitaju pesnici i ovi drugi pesnici (stanari kuće) svoju poeziju. Nisam znao šta da očekujem. A onda sam doživeo prosvetjenje koje neću zaboraviti dok sam živ. I koje je tek sad vidim toliko uticalo na moj život. I pisanje.

Posle onog čuvenog velikog pesnika, i još nekoliko manjih, na scenu je izašla Ona. Na obrazima je imala jarko crvenilo. Na kapcima tešku zelenu šminku. I lepo se obukla na šljokice. Bila je uzbuđena. Svi smo bili uzbuđeni. A onda je pročitala jednu svoju pesmu. Pa još jednu. I još jednu. U sali je nastao muk. Doktori su se nervozno meškoljili, kao da su očekivali da će nešto strašno da se desi. Ne znam šta su očekivali, valjda da ćemo svi postati ludi. A onda se salom prolomio aplauz. Topao od srca. Pesme su bile sjajne. Produkt jedne neverovatne realnosti. I pogleda na svet sasvim drugačijeg od ovih normalnih pesnika, koji su bili dosadni i bavili se rimom umesto pesmom.Njene su bile čiste, prave, direktno iz srca. Kapi ljubavi u obliku reči. Neverovatno. Postideo sam se što sam normalan. I shvatio razliku stvaranja. Tada. U toj tužnoj kući.

Sutradan sam ponovo došao ali ovaj put na odelenje. Čekao sam mog druga psihijatra da nešto popričamo. Njemu se tamo nešto odužilo tako da sam samo sedeo i gledao. Neverovatne životne drame, koje nijedan pisac ne može da osmisli. I tako sam sedeo i buljio u njih. Tamo je bio jedan telefon na pultu kod glavne sestre. Sedeo sam tamo iza stola i gledao. Mogli ste da napišete knjigu o dramama koje su se odigravale na tom telefonu. Dubine ljudske tragedije i visine komedije, sve se odigralo na telefonu.

Prvo je došao stariji čovek koji je imao Alchajmera. Verovatno da je mogao je dobro da funkcioniše u poznatoj kući. Ali dovedete ga na čudno mesto i katastrofa se zadesi. Gledao sam ga kako prilazi telefonu, skida slušalicu sa telefona, a zatim se zbunio i uspaničio. Nije mogao da smisli šta dalje. To je život umro ispred mene. Niko nije mogao ništa da uradi. Nije bilo nade. Za malo vremena više neće prepoznavati svoju decu. Pitanje je samo koliko dugo. Razmišljao sam o tome kako to mora biti, gledati kako voljena osoba postaje sve gore i gore. Demencija. O demenciji sam samo slušao i čitao knjige. Ali na odeljenju je to bila stvarna osoba, stvarni život, radosti, tuge, nade i ostvarenja. Svi umiru. Svi se pripremaju da budu zaboravljeni. Ne od drugih, već od samog sebe. Nadamo se da ćemo živeti u tuđim sećanjima. Nadam se tome. To je jedan od razloga zašto pišem. Zbog toga, delom imamo i decu. Zašto imamo nadgrobne spomenike. Istoriju. Paralelnu istoriju. Mrtve koji žive u našim srcima, umovima, u našem sećanju. Ne samo u knjigama, već u živoj sadašnjosti. Sa demencijom ni ne živiš u sopstvenom sećanju. Umreš pre nego što umreš. To je najstrašnija moguća anonimnost. Ni sami ne znate. Nema je više. Niko tamo ne zna. Video sam to ispred tog telefona.

Onda je na telefon došla sredovečna majka i domaćica, očigledno negde iz unutrašnjosti. Bila je depresivno hipohondrična. Kontrolisala je svoju porodicu kroz bolesnu ulogu. Svi i sve se vrtelo oko nje – bolovi, mučnina i glavobolja. Imala je čudan osećaj da se nešto živo kreće u njoj, oko grudi, poput vetra, hladnoće oko njenog srca, nečega što se kreće u njenim venama, velikog umora i jake glavobolje. „Takva glavobolja, doktore.“ Ne biste mogli da je mrzite. Ali sigurno je ne biste mogli ni da je volite. Za svaki problem, za svaku potrebu, fizički simptom. Nije mogla da radi ili kuva, sigurno ne može da vodi ljubav. Uvek previše umorna, nervozna i bolesna. A lekari su isprobali gomilu lekova. Ništa nije funkcionisalo. Bilo je nuspojava. Ili je zaboravila da uzeme tablete. Ili su ih izbacili. Sa njom nije bilo ništa loše, osim što s njom nije bilo sve u redu. Uglavnom, činilo se da je porodici bila potrebna pauza od nekoliko nedelja. Nisu znali šta da rade sa njom. Postali su opsednuti njenom dijagnozom i lekovima. Ništa se nije promenilo. Zatim je otišla kući. Gledao sam je kako razgovara telefonom, posežući za svojom odsutnom porodicom i priča im priču o fizičkoj bedi. Zamišljam tanki snop zloćudne energije koji putuje telefonskom linijom, u njen dom, kroz slušalicu, u mozak nekog od bližnjih, uspostavljajući parazitsku vezu. Možda je bila vanzemaljac. Mislim da su naučno-fantastični filmovi alegorija.

Zatim se telefona dočepala devojka u kasnim dvadesetim. Ona je bipolarna, kaže sestra dok nezainteresovano prelistava modni časopis. Fina, graciozna, plava, providna, videle su se vene na njenim koščatim rukama. Delovala je vrlo prefinjeno, vrlo otmeno. Gotovo aritoskratski. Onada je počela velika drama. Pozivi roditeljima. Momku sa kojim je u vezi. Ekstravagantne reakcije, vikanje, treskanje telefona. Ponovo poziv ovaj put molećiv, sa dosta jecaja i suza. Manipulacija za posetu ili obrok u Meku koji treba da bude donesen, ili za voljenu osobu koja će reći lekaru da je otpusti. Ponovo se veza prekida.

Čudna situacija. Osećam se kao u nekom teatru apsurda, u kome se ređaju beskrajni monolozi, jer su oni drugi negde tamo. Spaja ih samo ta sprava, samo taj telefon iz koga ne čujem one sa druge strane. Sa druge strane života, u ovom slučaju. Ostali ljudi bili su rekviziti lične melodrame, a ne prava ljudska bića. Telefon je bio još jedan pomoćnik. Kao i medicinske sestre. I doktor. Sve rekviziti u pozorištu apsurda. Nisam mogao da vidim obrazac. Puno pozorišta, ali nema zavere. Nema prave teme. Nema svrhe ili pravca.

Prilazili su i teži slučajevi psihoze i slično. Oni su posebna kaegorija. Teško psihotični ljudi ponekad bi stajali pred telefonom i samo zurili u njega. Imali su sumornu, maglovitu ideju o postojanju tamo nekog stvarnog sveta, nekoga koga bi možda mogli da pozovu. Ali nisu mogli da se povežu. Ne možeš da se povežeš telefonom ili u životu ni sa sobom, ni sa drugima, ni sa sopstvenim mislima. Shvatio sam zašto me podsećaju na mnoge sa one strane zidova. Osoba više nije tu. Oni šetaju, razgovaraju, jedu i uzimaju lekove. Naša kultura ih je puna. Prazninu možete videti na telefonima. Nema fokusa. Nema pravca. Nema motivacije. Nema ni patnje. Samo beskrajna mehanička funkcija, probijanje dana, obavljanje rutina ili haotični nedostatak rutine. Lekovi nisu značili ništa. Nije bilo nikoga da uzme lekove. Oni se nikada ne vrate. Ne kao pre. A ipak, tamo je još uvek bila osoba. Intenzivna, duboka, povučena patnja. Ne biste mogli doći do nje, dodirnuti je ili razgovarate s tim duhom, ali bio je tu negde. Čovek usamljen u gomili sličnih.

Onda je dođao jedan manični pacijent. Divlje euforičan, uzvišen, urnebesan, ekspanzivan. Zrači sjajnom energijom. Pun gestova, života i bujnosti. Oni mnogo vole telefon, kaže sestra. Maničari su bili izuzetni srećni što mogu da telefoniraju. Sa velikom radošću bi objasnili onome ko je slušao kako se sjajno osećaju. Nikad nije bilo bolje. Jednostavno su voleli da telefoniraju. Šta može biti bolje i jednoj mentalnoj ustanovi nego razgovarati telefonom! Kakav život! Kakav dan! Jedan manijačni pacijent objasnio je mom prijatelju doktoru da može da prolazi kroz zidove. Svoju energiju dobio je direktno iz gradske elektroenergetske mreže. Imao je četrdesetih godina i još je živeo sa majkom. Bila je krhka, ljubazna i draga. Znala je da je to manija. I pristao je da dođe u bolnicu iako nije bilo ničeg lošeg i osećao se dobro. On je znao. Ne mogu da kažem. Ali je znao.

Drugi bi samo stajali uz telefon, sa slušalicom u ruci i zurili u brojčanik. Lica mokrih od suza, izgubljeni i usamljeni, posežući za svetom koji se nije vraćao. Nisu napravili predstavu. Nisu bili na pozornici. Bili su samo mali i usamljeni i izgubljeni, tužni i beznadežni.

***

Izašao sam napolje u ono što zovemo normalan svet. Pravu realnost. Paralelni svet. Zapalio sam cigaretu i gledao kako šibica dogoreva do kraja. Oprljila mi prste. Nisam primetio. Upravo sam zavirio u dubinu svetova u beskrajnom svemiru ljudskih duša. Ko sam ja? Ko si ti?

Prati sajt