fbpx

Bes i pisanje

Ljutnja je negativna emocija – to je ono čemu su nas učili i u šta naša kultura veruje. Ali da li je to istina? Da li je bes „loš“? Evo kako uz pomoć pisanja kao terapije možete da se nosite i prevaziđete osećanje besa.

Pre mnogo godina, usred razvoda, došao sam do iznenađujuće spoznaje da sam bio ljut veoma, veoma dugo vremena. Pošto sam ljutnju smatrao „neprihvatljivom” emocijom, poricao sam je i potiskivao. Priznavanje svog besa omogućilo mi je da pišem o tome, a pisanje o tome pomoglo mi je da shvatim da je moja ljutnja zaštitni mehanizam i da mogu da iskoristim energiju te ljutnje da promenim svoj život na bolje. Kao rezultat tog iskustva, naučio sam da budem zahvalan na svom besu. To je za mene postala crvena zastavica koja signalizira da se neka osnovna potreba ne ispunjava.

Kada uzmete u obzir da je bes često odgovor na emocionalni ili fizički bol, kao i moguće sekundarne emocije, kao što su depresija, tjeskoba, tuga, strah i očaj, ljutnja počinje da izgleda kao pozitivan odgovor. Ljutnja je, za razliku od depresije, puna energije – puls vam se ubrzava, telo se zagreva i želite da uradite nešto, bilo šta. Kada se sva ta energija usmeri pozitivno, iz nje mogu proizaći dobre stvari. Neobuzdana, nedisciplinovana energija besa uzrokuje probleme koje povezujemo sa ovom emocijom. Zato govorimo o suočavanju sa besom, otpuštanju i upravljanju besom.

Vrste besa

Iako postoje različiti stepeni besa, kako ja to vidim, postoje u osnovi dve vrste: brza reakcija u trenutku, zbog koje poželite da vrištite, vičete ili udarite nešto, jedva zadržavajući frustriranu energiju u vašem telu; onda je tu dugo, sporo ključanje, dublji bes koji se rađa iz ponavljanog bola. Ovaj drugi oblik besa, kada ostane neprepoznat i neizražen, može postati toksičan, izazivajući zdravstvene probleme i probleme u vezi i na kraju eskalirajući do besa. Obe vrste besa mogu biti destruktivne, ili – da, čak i ona vrsta koja se sporo ključa – može imati pozitivne, konstruktivne ishode.

Ali kako da pređemo na konstruktivnu stranu besa? Pisanje o besu je jedan od najefikasnijih načina da razumete, izrazite, naučite i preduzmete pozitivne akcije tako što ćete voditi svoj bes. Kroz pisanje obrađujete razloge svog besa. Kada saznate zašto ste ljuti, imate veću kontrolu: možete ispitati svoje odgovore i odabrati različite. Možete učiti iz svog besa i preduzeti pozitivne mere kako biste se zaštitili od daljeg razočaranja ili štete. Ljutnja, po mom iskustvu, postaje emocija koja vas budi i tera da obratite pažnju na sebe.

Napišite svoj bes

Teško je pisati kada ste u grlu trenutnog besa, pa vam savetujem da sačekate dok ne budete mogli da sedite mirno. Zatim, dok još uvek osećate bes, prenesite ga na stranicu. Evo nekoliko saveta za pisanje koji će vam pomoći da počnete.

  • Izrazite svoj bes: stavite na papir svaku negativnu misao, želju i destruktivni impuls. Napišite o želji da vaš bivši skoči sa litice ili doživi saobraćajnu nesreću; napišite te fantazije o ubistvu; nažvrljajte sva imena koja biste želeli da nazovete tog kolegu ili situaciju. Preseći olovku preko stranice. U redu je. Niko neće videti šta pišete, a vi to uvek možete da iseckate kada završite. Pišite dok ne osetite da bes curi kroz vaše prste na stranicu. Dok se ne iscrpite ili, još bolje, možete se samo malo nasmejati.
  • na šta si ljut? Šta te je zabolelo? Da li je to bio čin nekog drugog? Situacija van vaše kontrole? Slobodno pišite deset minuta, počevši sa: „Ljut sam jer…“
  • Šta vam vaš bes govori o vašem životu? Šta vam to govori o vama samima?
  • Napišite razgovor sa svojim besom. Pitajte ga zašto postoji i koju pozitivnu akciju želi da preduzmete da biste se osećali bolje.
  • Napišite nekoliko konkretnih koraka koje možete preduzeti, zajedno sa načinom na koji ćete ih ostvariti. Kako možete drugačije da reagujete ili šta treba da uradite da biste se zaštitili od ponovne povrede? Na primer, ako nakon pisanja odlučite da je vaš odgovor nastao zbog nečega što se dogodilo davno – drugim rečima, nedavno ponašanje ili događaj zapravo nisu izazvali, već su pokrenuli vaš bes – možete odlučiti da provedete nekoliko sesija pišući o prvobitni događaj, ili možete odlučiti da tražite terapiju. Ako odlučite da se morate ukloniti iz štetne situacije, zapišite radnje koje treba da preduzmete.
  • Pišite besplatno deset minuta o svim načinima na koje vas vaš bes osnažuje da promenite svoj život, počevši sa: „Moj bes me osnažuje da…“


    Donja granica? Ljutnja može biti negativna, destruktivna emocija, ali ne mora da bude. Kada koristite pisanje za obradu i učenje o svom besu, imaćete moć da izaberete šta želite da uradite sa njim.

    Šta ti radiš sa svojim besom i ljutnjom?

    Pisanje i samoprocena

    Samoprocena je važan deo razvoja ličnosti i samosvesti, jer nam pomaže da razumemo sebe bolje i da steknemo uvid u naše snage, slabosti, interese i vrednosti. Pisanje kao terapija je moćan metod da razumete sebe i podignete svest o sopstvenoj ličnosti.

    Kroz samoprocenu, možemo analizirati svoje postignuća, kao i identifikovati oblasti u kojima možemo napredovati ili se razvijati. Ona nam omogućava da steknemo bolje razumevanje svojih sposobnosti i ograničenja, što nam pomaže da postavimo realistične ciljeve i donosimo informisane odluke o sopstvenom razvoju.

    Samoprocena uključuje refleksiju, introspekciju i analizu sopstvenih misli, osećanja i ponašanja. Može se vršiti na različite načine, kao što su vođenje dnevnika, razgovor sa samim sobom, razgovor sa drugima o sopstvenim utiscima i percepcijama, ili upotreba standardizovanih alata za procenu ličnosti ili sposobnosti.

    Važno je napomenuti da samoprocena može biti subjektivna i podložna različitim obrascima razmišljanja ili pristrasnostima. Stoga je korisno kombinovati samoprocenu sa objektivnim povratnim informacijama i evaluacijama drugih ljudi kako bismo dobili sveobuhvatan uvid u sebe.

    Šest ključeva sebe

    Šest ključnih stvari koje treba proceniti imaju ogroman uticaj na kvalitet odnosa koji formirate sa nekim. Slušajte veoma pažljivo šta ljudi govore. Pazi na njihovo ponašanje. Saznajte sve što možete o tome šta osobu pokreće kako biste prilagodili svoja očekivanja od odnosa u realnijim pravcima. Možete da uštedite mnogo očaja kada dobro procenite pre nego što uložite u nekoga. Ali druga polovina veze ste vi. Šta vas tera da kucate?

    Često je lakše biti objektivniji prema drugima nego sebi, jer:

    1. Živimo sami sa sobom; stalno smo zaokupljeni sopstvenim mislima i osećanjima; znamo svoju istoriju, svoja razočarenja i neuspehe, naše strahove i sumnje, i znamo svoje uspehe. Znamo kada nam se čini da zavaravamo druge iskazima kompetentnosti ili hrabrošću koju zapravo ne osećamo. Jednostavno rečeno, ponekad je teško znati šta smo „pravi“ mi, ili da li uopšte postojimo „pravi“.

    2. Svako od nas ima ograničenu svest, polje svesti koje je relativno usko u smislu onoga čega možemo biti svesni u bilo kom trenutku; dakle, svi imamo „slepe tačke“. Takođe imamo značajne praznine u našoj svesti da „povremeno se zaprepastimo kada otkrijemo o sebi („Vau! Nikad nisam shvatio da sam toliko neupućen o takvim stvarima!“).

    3. Zapravo smo motivisani da ignorišemo sopstvene kontradikcije ili nedoslednosti. Težak je posao da stalno revidiramo svoju sliku o sebi i tako imamo tendenciju da formiramo ideju o sebi prilično rano u životu, a zatim filtriramo informacije kroz tu sliku o sebi. Kognitivna disonanca nas dovodi do toga da ignorišemo, manipulišemo, iskrivljujemo i pogrešno predstavljamo informacije koje su u suprotnosti sa utvrđenim verovanjem ili perspektivom. To je način na koji održavamo stabilan osećaj za sebe i svoj svet.

    Kada jednom odlučimo, „Ja sam ovakva“ ili „Svet je ovakav“, opiremo se ponovnom razmatranju tog ukorenjenog verovanja.

    Svest o ovih šest ključnih karakteristika može promeniti način na koji pristupate odnosima (ako ste voljni da budete prilagodljivi) i povećate vaš uspeh u njima. Ovih šest obrazaca takođe određuju koliko ćete dobro funkcionisati u vezi: kako se nosite sa pitanjima odgovornosti, da li imate realnu samosvest, koherentan sistem vrednosti, fleksibilnost, kontrolu impulsa i toleranciju prema razlikama drugih. .

    Pisanje kao terapija i samoprocena

    Pisanje može biti vrlo korisno u procesu samoprocene. Evo nekoliko načina kako možete koristiti pisanje za samoprocenu:

    1. Dnevnik: Vodite dnevnik u kojem ćete zabeležiti svoje misli, osećanja, iskustva i refleksije. Ovo vam omogućava da prepoznate obrasce u svom razmišljanju i ponašanju, identifikujete svoje snage i slabosti, te pratite napredak u ostvarivanju postavljenih ciljeva.
    2. Pisma sebi: Pišite pisma sebi kao način da se osvrnete na svoje postignuće, pružite ohrabrenje ili postavite pitanja koja vam pomažu da razumete sebe bolje. Ovo može biti posebno korisno u trenucima samorefleksije i donošenja važnih odluka.
    3. SWOT analiza: Koristite pisanje za sprovođenje SWOT analize (analize snaga, slabosti, prilika i pretnji). Napravite listu svojih snaga, slabosti, mogućnosti i pretnji kako biste stekli jasniji uvid u svoj položaj i identifikovali područja na kojima možete raditi.
    4. Ciljevi i planovi: Pišite svoje ciljeve i planove za razvoj. Opišite šta želite postići, zašto je to važno za vas i koje korake planirate preduzeti da biste to ostvarili. Ovo će vam pomoći da konkretizujete svoje ciljeve i stvorite akcioni plan.
    5. Pisanje refleksivnih eseja: Pišite refleksivne eseje o određenim događajima, iskustvima ili situacijama u kojima ste bili uključeni. Razmislite o tome kako ste se osećali, šta ste naučili, koje su bile vaše reakcije i kako ste mogli bolje da se nosite sa situacijom. Ovo će vam pomoći da produbite razumevanje sebe i svojih postupaka.

    Važno je biti iskren i otvoren tokom pisanja. Nemojte se suzdržavati od izražavanja svojih misli i osećanja. Pisanje omogućava da dublje razmislite o sebi i pruža vam priliku da sebe bolje razumete, što je osnova za efikasnu samoprocenu.

    Samo čitanje prethodne rečenice predstavljaće vam izazov: koliko ste realni u svojoj proceni sebe?

    Pisanje je lek protiv usamljenosti

    Kako da pobedite usamljenost? Terapijsko pisanje može biti izvrstan način da do postignete. Kada ljudi pišu o tome šta im je u srcu i umu, oni se osećaju bolje i zdravije. I ne radi se samo o tome da svoje probleme skidaju sa svojih grudi.

    Pisanje predstavlja idealno i svima dostupno sredstvo za istraživanje i izražavanje osjećaja. Omogućava vam da shvatite sebe i svet koji doživljavate. Dublje razumevanje kako mislite i osećate pruža vam jaču vezu sa sobom. To je ta veza koja vam često omogućava da prevaziđete negativne emocije (kao što je krivica i sramota) i umesto toga pristupite pozitivnim (kao što su optimizam ili empatija), što predstavlja negujući osećaj povezanosti sa drugima pored sebe.

    NAPIŠI SEBE

    Ljudi koji pišu o sebI su mnogo srećniji, manje anksiozni, manje depresivni i fizički su zdraviji.

    Veze sa drugima su ključ

    Zanimljivo je da se osećaj povezanosti s drugima koji se stvara kroz pisanje može dogoditi čak i kada ljudi nisu direktno angažovani jedni sa drugima. Zamislite da ste na filmu ili koncertu i doživljavate nešto dramatično ili uzbudljivo. Samo znajući da svi ostali u pozorištu dele to iskustvo, možemo se osećati povezani sa njima, čak i ako nikada ne pričamo o tome. Terapijsko pisanje može imati isti efekat povezivanja, kao kada pišete o stvarima koje prepoznajete, čak i ako se ta iskustva razlikuju od isksutva drugih ljudi. A ako delite svoje pisanje, možete još više poboljšati svoju vezu sa nekim drugim. Ta korist je energizacija, poboljšanje života, pa čak i spašavanje života u svetu gde je usamljenost – i loše zdravlje koje može nastati usled toga- postala epidemija.

    Možda je vreme da se više pažnje posveti terapijskom pisanju kao važnom načinu da se poveća osećaj povezanosti sa drugima i prevaziđe usamljenost. Društvena povezanost je od ključnog značaja za ljudski razvoj, zdravlje i opstanak, ali sadašnja istraživanja pokazuju da se društvene veze uglavnom ignorišu kao determinanta zdravlja. Mi ignorišemo taj odnos na sopstvenu štetu. Brojna medicinska istraživanja pokazuju da nedostatak društvenih veza može imati dubok uticaj na rizik od smrtnosti, a povezan je sa rizikom od 30% za ranu smrt. Socijalna izolacija i usamljenost mogu imati dodatne dugoročne efekte na vaše zdravlje, uključujući oštećenje imunološke funkcije i povećanu upalu, artritis, dijabetes tipa 2, rak i srčane bolesti.

    Kako se pisanjem boriti sa usamljenošću

    Uzimanje olovke u ruke može biti moćna intervencija protiv usamljenosti. Čvrsto verujem u pisanje kao sjajnu terapiju za ljude koji se osećaju usamljeno, jer pruža mogućnost da otkriju, definišu, oblikuju i razmenjuju svoje lične priče. Terapijsko pisanje, pogotovo kada se deli (društvene mreže, blog ili knjiga), pomaže u podsticanju društvenih veza. Može smanjiti teret usamljenosti među mnogim grupama koje su najviše ugrožene, uključujući starije osobe, staratelje, osobe sa težim bolestima, osobe sa invaliditetom, veterane, mlade, odrasle, i mnoge druge.

    Pisanje nam pomaže da odjednom delujemo u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kada stavite olovku na papir radite u sadašnjem trenutku, čak i dok vaš mozak aktivno shvata skrivenu prošlost, birajući i oblikujući reči i linije. Ali mozak takođe funkcioniše u budućnosti, jer slika osobu koja čita same reči koje aktivno pišete. Kada se izražavaju u pisanom obliku, ljudi zapravo stvaraju artefakt – simbol nekih njihovih misli i osećaja. Ljudi često mogu da napišu ono što im je teško da izgovore, i tako istražuju dublje istine. Ovaj proces izražavanja kroz pisanu reč može izgraditi poverenje i povezanost s drugima na način koji ne ugrožava, stvarajući put ka svesnijem i povezanom životu.

    Kada ljudi pričaju svoje lične priče kroz pisanje, bilo u pismima prijateljima ili porodici, ili samoza za sebe, ili u online postovima na blogu, ili u konvencionalno objavljenim radovima, oni često otkrivaju način organizovanja i razumevanja sopstvenih misli i iskustava. Pisanje pomaže u demistifikaciji nepoznatog i smanjuje strahove, posebno kada delimo te pisane brige s drugima.

    Pišite za svoje zdravlje

    Kao pisac, lično sam iskusio prednosti terapijskog pisanja. Veštine koje izoštrava; iskustvo razmene ideja, osećanja i percepcija na stranici; osećaji intelektualnog podsticaja i emocionalnog olakšanja – sve je to poboljšanje života. Voleo bih da više ljudi otkrije da terapijsko pisanje može da doprinese dobrobiti, kao što i vežbanje i zdrava ishrana.

    Proučavao sam brojna istraživanja koja se rade u oblasti lečenja i umetnosti. Nakon pregleda više od 100 studija, zaključio smo da terapijsko pisanja definitivno poboljšava zdravlje smanjenjem depresije i stresa, uz istovremeno jačanje zdravih emocija. Zato uzmite olovku i počnite da pišete.

    Za um i telo, pisanje je snažan recept za dobro zdravlje.

    Pisanje i mentalno zdravlje

    Ernest Hemingvej je jednom rekao da pisci treba da “pišu čvrsto i jasno o onome što boli”. Iako Hemingvej to u to vreme možda nije znao, istraživanja su sada pokazala da pisanje o tome „šta boli“ može pomoći u poboljšanju našeg mentalnog zdravlja.

    Postoji više od 200 studija koje pokazuju pozitivan efekat pisanja na mentalno zdravlje. Ali dok su psihološke prednosti za mnoge ljude konzistentne, istraživači se ne slažu u potpunosti oko toga zašto i kako pisanje pomaže.

    Jedna teorija sugeriše da zatvaranje emocija može dovesti do psihičkog stresa. Razumljivo je, dakle, da pisanje može poboljšati mentalno zdravlje jer nudi bezbedan, poverljiv i besplatan način da se otkriju emocije koje su prethodno bile zatvorene.

    Međutim, nedavne studije su počele da pokazuju kako povećanje samosvesti, a ne samo otkrivanje emocija, može biti ključ za ova poboljšanja mentalnog zdravlja.

    U suštini, samosvest je u mogućnosti da svoju pažnju usmerite ka sebi. Skretanjem pažnje prema unutra, možemo postati svesniji svojih osobina, ponašanja, osećanja, verovanja, vrednosti i motivacije.

    Istraživanja sugerišu da povećanje samosvesti može biti korisno na različite načine. To može povećati naše samopouzdanje i podstaći nas da više prihvatamo druge. Može dovesti do većeg zadovoljstva poslom i podstaći nas da postanemo efikasniji. Takođe nam može pomoći da ostvarimo više samokontrole i donesemo bolje odluke u skladu sa našim dugoročnim ciljevima.

    Samosvest, uz praksu, svi možemo da se poboljšamo. Pisanje bi moglo biti posebno korisno za povećanje samosvesti jer se može praktikovati svakodnevno. Ponovno čitanje našeg pisanja takođe nam može dati dublji uvid u naše misli, osećanja, ponašanje i uverenja.

    NAPIŠI SEBE

    Ljudi koji pišu o sebI su mnogo srećniji, manje anksiozni, manje depresivni i fizički su zdraviji.

    Evo tri vrste pisanja koje mogu poboljšati vašu samosvest i, zauzvrat, vaše mentalno zdravlje:

    TERAPIJSKO PISANJE

    Ekspresivno pisanje se često koristi u terapijskim okruženjima gde se od ljudi traži da pišu o svojim mislima i osećanjima vezanim za stresni životni događaj. Ova vrsta pisanja ima za cilj da pomogne emocionalno da obradi nešto teško.

    Reflektivno pisanje

    Reflektivno pisanje se redovno koristi u profesionalnim okruženjima, često kao način da se pomogne medicinskim sestrama, lekarima, nastavnicima, psiholozima i socijalnim radnicima da postanu efikasniji u svom poslu. Reflektivno pisanje ima za cilj da ljudima pruži način da eksplicitno procene svoja uverenja i postupke radi učenja i razvoja.

    Reflektivno pisanje zahteva od osobe da sebi postavlja pitanja i da stalno bude otvorena, radoznala i analitična. Može povećati samosvest pomažući ljudima da uče iz svojih iskustava i interakcija. Ovo može poboljšati profesionalne i lične odnose, kao i radni učinak, koji su ključni pokazatelji dobrog mentalnog zdravlja.

    Kreativno pisanje

    Pesme, kratke priče, novele i romani se smatraju oblicima kreativnog pisanja. Obično, kreativno pisanje koristi maštu, kao i memoriju ili umesto nje, i koristi književna sredstva kao što su slike i metafore da prenesu značenje.

    Kreativno pisanje nudi jedinstven način za istraživanje misli, osećanja, ideja i verovanja. Na primer, možete napisati naučnofantastični roman koji predstavlja vašu zabrinutost zbog klimatskih promena ili dečiju priču koja govori o vašim uverenjima o prijateljstvu. Možete čak napisati pesmu iz perspektive sove kao način da predstavite svoju nesanicu.

    Kreativno pisanje o izazovnim iskustvima, kao što je tuga, takođe može ponuditi način da se saopšti drugima nešto za šta smatrate da je previše komplikovano ili teško da se direktno kaže.

    Kreativno pisanje podstiče ljude da biraju svoje reči, metafore i slike na način koji zaista obuhvata ono što pokušavaju da prenesu. Ovo kreativno donošenje odluka može dovesti do povećane samosvesti i samopoštovanja, kao i poboljšanja mentalnog zdravlja.

    Pisanje za samosvest

    Samosvest je ključna komponenta za dobro mentalno zdravlje, a pisanje je odlično mesto za početak.

    Zašto ne odvojite malo vremena da zapišete svoja osećanja o posebno stresnom događaju koji se dogodio tokom pandemije? Ili razmislite o teškoj situaciji na poslu iz prošle godine i razmislite šta ste naučili iz nje?

    Ako više volite da radite nešto kreativnije, pokušajte da odgovorite na ovaj upit pisanjem pesme ili priče:

    Razmislite o načinima na koje vaš dom otkriva trenutak u kojem se trenutno nalazimo. Da li je vaša ostava puna brašna? Da li imate nove predmete ili kućne ljubimce u svom domu da biste sprečili usamljenost ili dosadu? Šta možete da vidite sa svog prozora što otkriva nešto o ovom istorijskom trenutku?

    Svaki od ovih saveta za pisanje će vam dati priliku da razmislite o prošloj godini, postavite sebi važna pitanja i napravite kreativne izbore. Ako provedete samo 15 minuta radeći ovo, može vam dati priliku da postanete samosvesniji – što bi moglo dovesti do poboljšanja vašeg mentalnog zdravlja.

    Prati moj sajt

    Pisanje i traganje za smislom

    PONEKADA se čini da život jednostavno nema smisla. Loše stvari se dešavaju dobrim ljudima, a dobre stvari se dešavaju ljudima koji izgleda da ih ne zaslužuju. Svi naši fokusirani i neprekidni napori na jednoj stvari mogu propasti, ali nešto za šta smo jedva radili izgleda kao da magično pada s neba pravo u naše krilo. Nemoćno stojimo po strani dok nam deca pate od reči i ruku nasilnika u školi, naši najmiliji obolevaju od raka ili nam nestaju poslovi. I pitamo se zašto?

    Verujem da svi životni događaji imaju značenje, čak i kada izgledaju nasumično i besmisleno, i da nam kreativni činovi, poput pisanja terapuetskog dnevnika ili odabranih terapijskih vežbi mogu pomoći da otkrijemo ličnu vrednost svakog iskustva. Kažem „lična vrednost“ jer svako od nas ima nešto drugačije da nauči ili oduzme iz svega što nam se dešava u životu.

    Veoma je teško shvatiti stvari dok smo usred posebno bolnog iskustva, a sve što možemo da uradimo je da pišemo o tome šta osećamo, mislimo i radimo. Ali – i to je ključno – ako smo kroz pisanje zabeležili svoje unutrašnje percepcije i iskrene istine dok smo se kretali kroz ove događaje, ne samo da ćemo izići netaknutiji i zdraviji, već ćemo posedovati kovčeg sa blagom punog vrednih uvida i darova da bismo se mogli okrenuti i ponuditi drugima.

    U kasnim četrdesetim ivot mi se raspao na komadiće – razvod, a kasnije infarkt oka, preokrenuli su mi život naglavačke. Moja porodica se nikada nije u potpunosti oporavila i na kraju se raspala pod stresom. Tada nisam mogao da razumem šta mi se dešava, niti zašto se to dešava. Dok sam se borio da se oporavim, pao sam u mračnu depresiju (da li postoji neka druga vrsta?) koja je trajala dve godine. Tokom ovog perioda, nastavio sam da pišem. Možda ne tako redovno kao ranije, ali sam pisao o događajima kako su se desili, svojim osećanjima, strahovima, beležeći sve to što sam iskrenije mogao. Iako sam sebe smatrao nezrelim i idiotskim što provodim toliko vremena plačući i cvileći na stranicama svog dnevnika, nastavio sam da se okrećem tome kao načinu pronalaženja smisla.

    Kasnije sam mogao da se vratim na ono što sam napisao i da vidim zajedničke niti protkane kroz obrasce svega što se dogodilo. Kroz pisanje, a kasnije i čitanje, osnažio sam se da razumem šta sam stekao kroz svoja iskustva: povećanu toleranciju i saosećanje prema drugima, otvoren um za tuđa mišljenja i stavove, i širu perspektivu života uopšte. Na kraju, izrastao sam u prošireni osećaj sopstvene duhovnosti i svrhe u životu.

    Ono što je bila katastrofa postalo je značajan poklon. Sa ili bez pisanja, rastemo iz naših životnih iskustava. Pisanjem povećavamo našu sposobnost pristupa sopstvenoj unutrašnjoj mudrosti i snazi. Dajemo sebi dar razumevanja.

    Zašto je važno da napišeš i pišeš sebe. Otvori svoja vrata dobrom životu i podeli to sa drugima. Smisao onda dolazi sam od sebe.

    Prati moj sajt